Mađarska vlada se čak ni ne trudi prikriti kršenje zakona. Potvrdu možete naći na službenoj web-stranici. Tamo je sve precizno navedeno: za svaki tjedan, u kategorijama i s točnim brojem slučajeva. Riječ je o deportaciji izbjeglica iz Mađarske u Srbiju, koju provode mađarski graničari. Prema službenim statistikama, dostupnima na internetskoj stranici mađarske policije, samo u siječnju ove godine su 2.824 izbjeglice uhvaćene u blizini granične ograde sa Srbijom i silom prebačene natrag u Srbiju. Uz to su zabilježena još 184 slučaja izbjeglica koje su trebale proći kroz kazneni postupak u Mađarskoj. I oni su deportirani u Srbiju.

Ovi takozvani "pushbackovi" ne predstavljaju samo kršenje međunarodnih sporazuma čija je potpisnica Mađarska, poput Ženevske konvencije o izbjeglicama, već i kršenje pravomoćne presude Europskog suda pravde (ECJ) iz prosinca 2020.- inače najvišeg suda EU-a. Tom presudom su prisilna vraćanja migranata proglašena nezakonitima. Ali mađarska vlada ignorira presudu. Nakon 17. prosinca 2020., dana izricanja presude, mađarski graničari su u Srbiju vratili oko 5.000 izbjeglica. Premijer Viktor Orbán i nekoliko članova mađarske vlade više su puta potvrdili da se žele i dalje pridržavati ove prakse.

Kršenje smjernica EU-a

András Léderer, stručnjak za izbjegličku politiku iz Helsinškog odbora Mađarske, jedne od najvažnijih nevladinih organizacija u zemlji, ovo naziva "otvorenim i vrlo ozbiljnim zanemarivanjem" presude Europskog suda, a time i zakona EU-a koji je za Mađarsku obvezujući.

Na službenom mađarskom jeziku deportacije se nazivaju "pratnjom uhvaćenih ilegalnih migranata do otvorene kapije privremenog sigurnosno-graničnog sustava ograđivanja (IBH)". To se odnosi na graničnu ogradu sa Srbijom, koja je od 2015. godine preinačena u objekt visoke sigurnosti. Duž ograde su, u istim razmacima, postavljene kapije odnosno vrata. Izbjeglice tjeraju natrag odmah nakon lišavanja slobode.

Posljednjih godina Mađari su se služili jednim trikom: granična ograda sa Srbijom nalazi se na mađarskom teritoriju, nekoliko metara prije stvarne granice. "Pratnja" izbjeglica kroz kapiju u sastavu pogranične ograde, po shvaćanju mađarske vlade, nije deportacija - jer su migranti nakon prolaska kroz kapiju još uvijek na mađarskom teritoriju, čak i s vanjske strane ograde. To je ono oko čega su predstavnici mađarske vlade stalno raspravljali kada se postavljalo pitanje predstavljaju li deportacije kršenje Ženevske konvencije o izbjeglicama.

Međutim, u svojoj je presudi Europski sud pravde proglasio to prebacivanje izbjeglica na drugu stranu granične ograde nezakonitim, čak i ako se oni nakon prolaska kroz kapiju još uvijek nalaze na teritoriju Mađarske. Budući da migranti tada nemaju drugog izbora osim da napuste mađarski teritorij, to je isto što i deportacija. Međutim, kako je rečeno u presudi, vraćanje izbjeglica bez određenih garancija, poput ispitivanja svakog pojedinačnog slučaja, krši smjernice EU-a.

Izmoriti i izgladnjeti

Ovo nije prvi put da je Europski sud pravde osudio mađarsku vladu zbog njene izbjegličke politike. U svibnju prošle godine sud u Strasbourgu proglasio je nezakonitim smještaj izbjeglica u takozvanim tranzitnim zonama. Krajem 2015. godine Mađarska je postavila dvije tranzitne zone na graničnoj ogradi sa Srbijom, u kojima su izbjeglice mogle podnijeti zahtjev za azil. Posljednjih godina tamo su se, malo po malo, pooštravali uvjeti boravka. Parovi i obitelji su razdvojeni, samo su bebe smjele ostati s majkama. Izbjeglice su boravile u izuzetno tijesnim sobama, koje su ličile na ćelije nekog visoko-sigurnosnog trakta. Na kraju im čak gotovo nisu dijelili hranu.

Mađarski aktivisti za ljudska prava kritizirali su ovu praksu kao iscrpljivanje i izgladnjivanje migranata. Suprotno tome, mađarska vlada argumentirala je kako izbjeglice nisu zatvorene i da u bilo koje vrijeme mogu napustiti tranzitnu zonu i otići po hranu. Međutim, prema mađarskom zakonu o azilu, napuštanje tranzitne zone automatski znači da se za te migrante završava postupak i da oni više ne mogu podnijeti novi zahtjev za azil.

Europski sud pravde je ocijenio uvjete u tranzitnim zonama kao nezakonito lišavanje slobode; Mađarska je nakon toga zatvorila tranzitne zone. Od tada izbjeglice mogu zatražiti azil samo u mađarskim veleposlanstvima u državama koje nisu članice EU-a, prije svega Srbiji i Ukrajini. Zbog ove uredbe je Europska komisija prošle jeseni pokrenula još jedan postupak protiv Mađarske, koji je još uvijek u toku.

Nekonzekventna Europska komisija

Na pitanje DW-a zbog čega mađarska vlada odbija primijeniti presudu Europskog suda iz prosinca, glasnogovornik vlade u Budimpešti Zoltán Kovács nije želio direktno odgovoriti. U pisanom priopćenju njegovog Odjela za komunikaciju, koje je gotovo od riječi do riječi identično objavi mađarske ministrice pravosuđa Judit Varga na Facebooku iz prosinca prošle godine, stoji: "Vlada će nastaviti štititi granice Mađarske i Europe i učinit će sve što je u njenoj moći kako bi spriječila stvaranje međunarodnih migrantskih koridora." Pored toga, kako se dalje navodi, uvjeti pod kojima se Mađarskoj sudilo u procesu oko migranata više ne postoje, pa je presuda zato zastarjela.

Kovács ne kaže točno šta se pod tim podrazumijeva. S obzirom na odbijanje mađarske vlade da provede presudu Europskog suda, András Léderer iz Helsinškog odbora Mađarske poziva Europsku komisiju na akciju. "Bilo bi moguće izreći značajne financijske sankcije Mađarskoj zbog neizvršavanja presuda Europskog suda u obliku svakodnevnih visokih novčanih kazni", rekao je Léderer. Ovaj mađarski aktivist za ljudska prava nije optimističan. "Nažalost, izgleda kao da Komisija EU-a nije toliko konzekventna koliko bi trebala biti, kada se jedna država članica oglušuje o zakon koji je na snazi."