Neovisni informativni portal 24.hu  na stranici još uvijek ima video iz redakcije konkurentskog portala Index.hu, na kojem se vidi tamošnjeg (bivšeg) glavnog i odgovornog urednika Sabolcsa Dulla. On objašnjava da su ga otpustili i da su prvo htjeli kupiti njegovu šutnju. Dull je bio protiv prestrukturiranja informativnog portala s najviše klikova u Mađarskoj.

U ožujku ove godine je jedan oligarh blizak vladi kupio većinski udio tvrtke koja se bavi prodajom reklama na portalu. Skoro cijela redakcija je dala otkaz i sada zajedno s Dullom pokušava od jedne stranice na Facebooku napraviti neku vrstu „Indexa 2.0“. Medijska scena u Mađarskoj ne vjeruje ipak da će na toj novoj stranici biti mjesta za 100 novinara koliko ih je donedavno radilo u Indexu.

Iza Orbana ostaju medijski leševi

„Na temelju iskustva sam pesimist" kaže Marton Gergelyi, novinar neovisnog tjednika HVG. On je još 2016. doživio da je najveće dnevne novine u Mađarskoj Népszabadság – za koje je i sam radio -  kupio i zatvorio jedan Orbanov prijatelj. Lokalna izdanja novina je preko Orbanovog prijatelja vlada stavila pod kontrolu. Gergelyi smatra da će Index kao "šuplja košuljica” pod kontrolom vlasti za sebe vezati veliki broj posjetitelja: „Oni će naizgled objavljivati informacije, koje će već biti zatrovane".

I Csaba Lukacs je iz blizine gledao kako njegove novine umiru. On je radio za konzervativni list Magyar Nemzet. List je 2017. „preuređen“ u propagandni bilten vlade. 30 novinara tada napušta redakciju i osniva list Magyar Hang, koji prodaje i po 20.000 primjeraka dnevno. List forsira reportaže iz provincije, tiskara je u Slovačkoj. Istraživačke redakcije koje otkrivaju korupciju i makinacije imale su prema Lukacsevom mišljenju platformu Index.hu kao svojevrsno „pojačalo“, portal je njihove članke stavljao na raspolaganje širokoj publici: „Index je mogao skupiti i po milijun pregleda tekstova koje su objavile male, investigativne platforme".  Vlada se svih ovih godina pozivala na zakone tržišta, tvrdeći da nema ništa s gašenjem ili „discipliniranjem" neovisnih medija. Predstavnici vlasti stalno govore o „nadmoći“ oporbenih medija koju treba dovesti u ravnotežu.

Poremećeno medijsko tržište

Stvarnost je ipak drugačija.Danas u Mađarskoj postoji tek nekoliko neovisnih medija, publika je (brojčano) ograničena. Mediji bliski vladi dominiraju na tržištu. Njih čak 500 se od 2018. nalazi pod okriljem jedne zaklade (Kesma). U tu zakladu Orbanova vlast pumpa milijune eura, iako ti mediji imaju sve manju čitanost i gledanost. Miklos Hargitai, predsednik udruženja novinara MUOSZ, kaže: „Tamo čitatelji, slušatelji ili gledatelji ne određuju tijek novca, već to radi politika, pa se zato ni ne može govoriti o tržištu". On dodaje da zbog toga za velike međunarodne medijske koncerne kao što su Bertelsmann, Ringier ili finska Sanoma od 2010. postoji samo jedan pravac kretanja – van iz Mađarske.

Onaj tko svira po Orbanovim notama nagradi ga se državnim oglašavanjem, koje čini veći deo reklamnog kolača na tržištu. Čak se i međunarodne firme ustručavaju od oglašavanja u neovisnim medijima iz straha od kazne, tvrdi Lukacs. On navodi primjer jednog njemačkog automobilskog koncerna, čiji bi automobili odlično išli uz profil čitatelja neovisnih novina kao što je Magyar Hang. Ali Orbanova vlast daje subvencije za izgradnju fabrike tog koncerna, pa ne žele riskirati.

Europska povjerenica za vrijednosti i transparentnost, Vera Jourova u Bruxellesu izražava zabrinutost zbog događanja oko portala  Index.hu. Hargitai smatra da su to samo prigodne fraze. Njegovo novinarsko udruženje je podnijelo službenu pritužbu protiv okupljanja 500 medija u jednu zakladu kao i protiv monopolskog ponašanja državnih medija, ali ta je pritužba očito završila u nekoj ladici. On zaključuje: „Nema političke volje“.

Teška novinarska svakodnevica i napadi

Novinarske plaće u neovisnim medijima koji su dodatno pritisnuti pandemijom su male. Magyar Hang novinarima plaća 700 eura neto. Lukacs uspoređuje to novinarstvo s odjelima drvenih sjedišta iz vagona treće klase u vlaku – otud i njegova formulacija „novinarstvo drvene klase“. Za njega je poslovna logika iza takvog novinarstva slična onoj koje imaju niskobudžetne avio-kompanije ili samoposluge za vrijeme totalne rasprodaje.

„To radiš ili iz ljubavi ili je to tvoje zvanje", kaže Miklos Hargitai, novinar ljevičarskog dnevnog lista Népszava. Malo novca za teške zadatke, kažu novinari. Službene osobe skoro nikada ne odgovaraju na njihova pitanja: „Imamo velike probleme dobiti intervjue i odgovore na postavljena pitanja", kaže Marton Gergely. Objašnjava da svi oni koji su po mjerilima vlasti previše kritički usmjereni uopće ne dobivaju materijale e-mailom niti ih pozivaju na konferencije za medije, a i ljudi koji posjeduju informacije bivaju sve oprezniji „Imamo sreće ako na neko pitanje koje smo postavili sljedeći dan pročitamo odgovor u novinama bliskim vlastima", kaže Szolt Kerner, novinar informativnog portala 24.hu.

Od prije nekog vremena provladini mediji huškaju svoju publiku protiv neovisnih kolega. Kamere prate novinare sve do kućnih vrata, na internetu se objavljuju njihovi brojevi mobilnih telefona, kao što je bio slučaj s otpuštenim šefom redakcije Indexa.

Orbanovi „Facebook ratnici"

„Cilj je da se nitko ne osjeća siguran“, kaže Kerner. Na Facebooku se čak pojavila i agencija koja se obraća desno orijentiranoj Mađarskoj, nudeći obuku za „Facebook-ratnike". U svojoj reklami ta agencija zlorabi logotipove neovisnih medija. Gergely smatra da je atmosfera u Mađarskoj zatrovana neprijateljtvom i borbom, pa stoga medijsku politiku vlade naziva „asimetrični rat“. Prema njemu je za mađarsku Vladu nezamislivo „da u novinama rade pravi novinari". Ona u svakom mišljenja vidi neku političku moć i namjeru, kaže on i dodaje: „Zato smatra da je legitimno napadati medije kao političke protivnike.“

Sve to svakako nije poticaj za slobodu izražavanja. Na svjetskoj rang-listi zemalja u području slobode medija koju godišnje objavljuju Reporteri bez granica, Mađarska je za deset godina Orbanove vladavine pala sa 23.na 89. mjesto - od ukupno 180 zemalja.