Gergely Falusi Toth radi u pogonu u predgrađu Budimpešte i posao se ne čini baš ugodan: poslužuje stroj koji metalne automobilske dijelove topi u vruću otopinu soli. „Posla ima preko glave. Redovito radim prekovremene", kaže nam 23-godišnjak.

On već skoro godinu i pol radi u tvrtki „Techniques Surfaces", mađarskog ogranka francuske tvrtke HEF specijalizirane za površinsku obradu. Pogon je otvoren 2008. sa samo jedanaest radnika, ali posla je sve više. Od 2011. do 2017. je njezin promet postao trostruko veći i sad je već problem primiti novu narudžbu: „trebamo više radnika da bismo pokrili sve veću potražnju", kaže nam direktor Gyula Juhasz. Ali njih je sve teže naći.

„Još 2011. se na svako radno mjesto koje smo ovdje otvorili javilo 50, 100 kandidata. Ove godine sam htio zaposliti tri nova radnika, ali se javilo samo šest kandidata. Tri od njih su sami odbili jer im je plaća bila previše niska, ostalu trojicu sam zaposlio jer više nisam imao izbora", kaže Juhasz.

„Neću raditi za toliko..."

Još od sloma komunizma su strane tvrtke počele dolaziti u Mađarsku, a od njenog pristupa EU-u 2004. već čitav niz renomiranih tvrtki tamo ima svoje pogone: Audi, Bosch, Continental, Lego, Mercedes, Opel, Samsung... Mađarski premijer Orban se hvali kako gospodarstvo cvjeta: „(Naš) cilj je i dalje gospodarski rast, solidne financije i dalje težiti potpunom zapošljavanju, cilju koji nam je nadohvat ruke". I doista: stopa nezaposlenosti je 3,8%. U Mađarskoj je nešto više od četiri i pol milijuna radno sposobnih i samo se njih oko 280 tisuća vodi kao nezaposleni.

No to ima i svoju cijenu – doslovno. Direktor Juhasz nam kaže kako jedan njegov tehničar prima oko 170 tisuća forinti, to je oko 550 eura na mjesec. Plaće rastu posvuda, u njegovom pogonu su na primjer od 2011. narasle za gotovo 40%, ali je i njemu jasno kako će nove i kvalitetne radnike dobiti samo ako još više povisi plaće. „Ali mi više ne možemo podizati cijenu naših proizvoda", kaže nam direktor Techniques Surface iz Budimpešte. Dobit je sve manja tako da su već na granici.

Europski zakon ponude i potražnje – i za radnicima

Po mišljenju Juhasza, ako stopa nezaposlenosti u Mađarskoj još više bude pala, to više neće biti zato jer se otvaraju novi pogoni, nego zato jer su ti Mađari otišli iz zemlje. Već sad je, po različitim izvorima, preko pola milijuna Mađara na radu u inozemstvu što je dakle 10% radno sposobnog stanovništva čitave države. Tu više nema pravila niti o kvalifikacijama: odlaze svi, čistačice i odgojiteljice, vozači autobusa i programeri, tvornički radnici i radnici u poljima. Na svim područjima je sve teže naći radnu snagu.

Jer, alternativa je jasna: „U Njemačkoj ili Nizozemskoj će netko dobiti tri do pet puta više za isti posao", kaže nam taj direktor. Čak i kod nekvalificiranog osoblja je to problem: „U Mađarskoj ima oko 50.000 osoba zaposlenih na čišćenju. Zapravo nam treba barem još njih 10 tisuća", kaže nam Zoltan Paar koji je na čelu mađarske udruge zaposlenika u čišćenju MATISZ. „Čak i da im se ponude još veće plaće, ne možemo držati korak sa susjednom Austrijom. A čak i tamo se žale na nedostatak čistačica", kaže nam Paar. „Mi smo u sličnoj situaciji kao zemlje zapada prije dvadeset, trideset godina, ali ovo je još gore", kaže nam. Jer tu je opcija – jednostavno otići.

Jedini izlaz – otvoriti granice

Vlada u Budimpešti očito je i sama iznenađena razmjerom problema. Tim više što tako tvrdoglavo odbija bilo kakve doseljenike. To podizanje granica se ne odnosi samo na izbjeglice, nego je u Mađarsku sve teže doći i radnicima s istoka gdje su plaće još niže. Prije su dolazili etnički Mađari iz Rumunjske, Srbije ili Ukrajine, ali mnogi od njih su tamo ostali tek da bi dobili mađarsko državljanstvo. Jer kad se već jednom otišlo, onda je još lakše otići dalje, u Europsku uniju.

Čak i kada bi bila riječ o izbjeglicama, „mi ne bismo imali nikakvih problema integrirati ih u naše tržište rada", kaže nam Joachim Rilling. On je generalni direktor mađarske podružnice francuskog Axon Cable. U pogonu u Kecskemetu oko 300 radnika proizvodi električne kablove za automobilsku industriju i tamo je posla sve više. Rastu i plaće, od 2013. svake godine između 5 i 10%, ali sve ih manje traži posao. Rilling nam kaže kako im dolaze „još skoro samo sasvim mladi radnici koji se onda kvalificiraju u našoj tvornici", a i oni su suočeni s problemom kako njihovi kupci ne žele plaćati više cijene, a radnike se može privući samo još većim plaćama.

A tu bi onda mogao biti i kraj mađarskom gospodarskom čudu: „ako se situacija nekako ne promijeni, mnoge tvrtke će morati razmisliti o opciji da napuste Mađarsku."

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.