Ovo poslijepodne na spomen području u Compiègneu i susret s njemačkom kancelakom Angelom Merkel mora da su za francuskog predsjednika Emmanuela Macrona djelovali kao olakšanje nakon eksplozivnog susreta s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom tog istog jutra. Prije toga se američki predsjednik preko Twittera požalio na jedan intervju u kojem je francuski predsjednik insistirao na samostalnosti europske obrambene politike. Uz ulaganje velikih diplomatskih napora spriječen je skandal i donekle je uspješno sačuvana dostojanstvena atmosfera koja priliči obilježavanju 100. godišnjice završetka Prvog svjetskog rata. 

Compiègne je simbol za odmazdu i pomirenje

Željeznički vagon na jednom proplanku u Compiègneu, gdje je 11. studenog 1918. potpisano primirje i time okončan Prvi svjetski rat dugo je bio simbolom smrtonosnih borbi između dvije nacije. No danas tamo ne stoji originalni vagon. Njega su Francuzi prebacili u Pariz kao simbol pobjede u Prvom svjetskom ratu. I upravo ovdje u Parizu je Adolf Hitler 1940. domaćine prisilio na potpisivanje kapitulacije te je potom vagon pun simbolike dao otpremiti u Berlin gdje je i uništen u savezničkim bombardiranjima krajem Drugog svjetskog rata. Danas u Compiègneu stoji isti model drvenog vagona.

I sama sudbina ovog povijesnog simbola svjedoči dovoljno o kompliciranim odnosima između dvije najveće europske nacije čija je povijest mješavine odmazdi i pomirenja. Za Francusku je Prvi svjetski rat još uvijek "La grande guerre", veliki rat u kojem je život izgubilo 1,4 milijuna vojnika. Za Njemačku je ovaj rat mješavina sjećanja na užase i osjećaj krivnja. Ovaj rat se vodio pretežno na tlu Francuske. U gotovo svakom selu se i dan danas nalaze spomenici s imenima palih vojnika.

Zajednički osvojiti budućnost

Emmanuel Macron je već na početku svoje "Tour de Guerre", svog obilaska mjesta bitaka Prvog svjetskog rata ukazao na opasnosti koja vrebaju i danas. „Mi proživljavamo vrijeme koje podsjeća na razdoblje između dva rata", kaže Macron i aludira na ponovni rast nacionalizama u Europi gdje se ponovno njeguju novi žrtveni mitovi, gdje se smanjuju prava manjina i gdje se vraća bauk antisemitizma.

Ove subote u Compiègneu počasnu povorku čine vojnici njemačko-francuskih postrojbi. Zametak ideje o zajedničkoj europskoj vojsci je tu, samo bi ju trebalo konzekventno provesti do kraja. Vojnici sviraju obje himne a državnici otkrivaju novo spomen-obilježje kojim se ističe „značaj njemačko-francuskog pomirenja u službi Europe i mira". Nakon toga se Merkel i Macron upisuju u tzv. Zlatnu knjigu u vagonu. Dan pun gesta i simbolike.

Svaki učenik u Njemačkoj zna postaje na putu njemačko-francuskog pomirenja: 1963. Elizajski ugovor kojeg su potpisali Charles de Gaulle i Konrad Adenauer i dvadeset godina kasnije slika koja obišla svijet i na kojoj se Francois Mitterand i Helmut Kohl na groblju u Verdunu drže za ruke.

No zajednički njemačko-francuski motor koji pokreće Europu uvijek iznova rad s poteškoćama. Posljednji put se to moglo promatrati nakon izbora Emmanuela Macrona i njegovih ideja o obnovi Europe koje su u Berlinu naišle na suzdržan prijem. No još nije kasno, kako smatraju mnogi, da Berlin prihvati ispruženu ruku Pariza i da se poradi na zajedničkoj politici kad su u pitanju migracije, zaštita klime ili obrambena politike. Tu Angela Merkel ima još prostora za djelovanje.

Prijateljski pogled na susjeda

I dok su još njemački turisti, pogotovo na sjeveru Francuske, još donedavno bili nazivani pogrdnim pojmom za istočne susjede „Boche" danas prema ispitivanjima, 62 posto Francuza gaji simpatije prema kancelarki Merkel a 80 posto ima pozitivnu sliku o Njemačkoj. U ove simpatije se miješa i često izražavan jal zbog gospodarskih uspjeha Njemačke. Predsjednik Macron svojim reformama pokušava uhvatiti ritam s njemačkim gospodarskim uspjesima ali mu to trenutno mnogi zemljaci uzimaju za zlo jer se osjećaju zapostavljenima.