Francuski predsjednik Emmanuel Macron u srijedu uvečer se sastao s austrijskim kancelarom Christianom Kernom kojem je čestitao na tome što nije podlegao populizmu „usprkos teretu izbjegličke navale u Austriju kao ni kod europskih tema".

No daleko je zanimljivije što su se u Salzburgu dvojici državnika pridružili i premijeri Češke i Slovačke, Bohuslav Sobotka i Robert Fico. Njihove dvije zemlje su, uz Poljsku i Mađarsku, dio takozvane Višegradske skupine koja je trn u oku i Bruxellesu i Parizu jer blokira preraspodjelu izbjeglica na sve zemlje EU-a, ali i niz drugih rješenja. Macron je najavio da će inzistirati na tome da europske tvrtke moraju plaćati radnike po tarifi koja važi u zemlji u kojoj zapravo rade.

Trenutno stotine tisuća građevinskih radnika ili vozača iz istočnih zemalja EU-a rade na Zapadu po cijenama rada iz svoje domovine, što u Francuskoj i Njemačkoj vide kao dumping. Stopa nezaposlenosti u Francuskoj je prošle jeseni pala na 9,6 posto, a to i dalje nije rezultat za ponos. Pala je i popularnost Emmanuela Macrona, prije svega zbog opsežnih reformi tržišta rada koje namjerava provesti. On dobro zna da će francuske radnike makar malo udobrovoljiti ukoliko isposluje da im jeftiniji radnici iz istočne Europe ne otimaju posao kod kuće.

„Borimo se protiv zloupotreba u sektoru gostujućih radnika i moramo iznova definirati pravila u našoj zemlji kako bismo okončali takvu nelojalnu konkurenciju", obećao je francuski predsjednik još u kampanji.

Zaobilaženje Varšave i Budimpešte

Macron u tome pokušava dobiti podršku Praga i Bratislave, ali je jasno i na koga ne računa: na agendi njegovog putovanja po jugoistoku Europe nema Varšave i Budimpešte. U službenom priopćenju Elizejske palače prije putovanja šturo je stajalo da predsjednik održava kontakt s onim istočnoeuropskim državama koje „imaju volje za EU i njezino produbljivanje".

U takve Macron očito ubraja Rumunje i Bugare, čije će glavne gradove posjetiti u četvrtak i petak. Glatko svakako neće biti jer i Rumunjska i Bugarska profitiraju slanjem radnika u bogatije zemlje EU-a. Ukupno deset zemalja EU-a se prošle godine požalilo Europskoj komisiji tvrdeći da bi izjednačavanje plaća domaćih radnika i onih koji dolaze sa strane samo kako bi obavili određeni posao značilo protekcionizam.

Za Emmanuela Macrona bi ova tema mogla postati test. Ubrzo će saznati u kojoj mjeri će mu čelnici ostalih zapadnoeuropskih zemalja priskočiti upomoć. Saznat će i koliko je pametno što je preskočio Varšavu, najvećeg protivnika glede tog pitanja i najvećeg izvoznika radne snage. Oko pola milijuna Poljaka po poljskim tarifama radi za tvrtke koje obavljaju poslove u inozemstvu.