Afganistan je nekada bio glavno čvorište u Aziji. U njemu su se stapali utjecaji iz Kine, Indije i Irana. Zemlja je to u kojoj je živjelo preko 50 etničkih skupina i u kojoj se govorilo više od 30 jezika i dijalekata. No, u 25 godina rata ona je kulturno osiromašila. Tužni vrhunac tog dugogodišnjeg procesa bilo je uništenje predislamskih kipova Bude od Bamijana - (ne)djelo talibana. No, u posljednje vrijeme se polako ponovno budi kulturna svijest u zemlji. Mali uvid u to pruža izložba pod naslovom "Make art not War" koja se ovih dana može vidjeti u zgradi naše radijske postaje, Deutsche Wellea, u Bonnu. To je, nakon Berlina - gdje je doživjela inozemnu premijeru, druga postaja izložbe djela suvremenih afganistanskih umjetnika u Njemačkoj.

Premijera u Berlinu

Na otvaranju izložbe u Berlinu bile su prisutne i četiri mlade afganistanske umjetnice. Malo sramežljivo slušale su brojna pitanja, zbunjeno su sklanjale pogled od kamera. Neke od njih tamnu kosu su pokrile tankim svilenim maramama. Za njih je to bila apsolutna premijera u inozemstvu. 19-godišnja Sheenkai ispričala nam je: "Za mene je umjetnost ogledalo moje osobnosti, način da svoj unutrašnji život iznesem vani. Kroz slikanje sam postala puno samouvjerenija. Prije su žene u društvu u kojem ja živim bile nevidljive, ali sada, kroz umjetnost, osjećamo se slobodnijima".

Bijes je osjećaj koji dominira njezinim slikama. Na njima su u uske kvadrate stisnuta ženska lica, siluete nestaju u masi. Burke su obljepljene očima i ustima.

Raznolikost je hrana za demokraciju

Gotovo sve četiri umjetnici su stare oko 20 godina. Rođene su neposredno nakon što su na vlast u Afganistanu došli talibani. Njihov dosadašnji život obilježili su nesigurnost, strah i rat. Danas s kistom u ruci traže svoj identitet i daju svoje strahove prenose na platno. Kako se to radi naučili su u "Centru za suvremenu umjetnost Afganistana". Riječ je o privatnoj visokoj umjetničkoj školi namijenjenoj prije svega ženama. Osnovala ju je 2004. skupina umjetnika među kojima je bio i Rahraw Omarzad. "Ne financira nas država, o svemu se moramo sami brinuti", priča Omarzad. To je nešto potpuno novo za Afganistan - prije je umjetnost uglavnom bila zloupotrebljavana u propagandne svrhe, sve je bilo isto. Omarzad. međutim, vjeruje da kroz raznolikost društvo raste i demokratska kultura se razvija. "To je ono što mi pokušavamo živjeti", kaže on.

Cenzura u ime Alaha

Na umjetničkoj akademiji u Kabulu u međuvremenu studiraju 23 mlade žene, sve redom kćeri iz liberalnih obitelji. One su pune znatiželje i potrebe da nadoknade propušteno. Pod talibanskom vladavinom se prikazivanje ljudi i životinja u umjetnosti kažnjavalo bičevanjem. U ime Alaha. Dozvoljeno je bilo slikati samo idilične krajolike, dozvoljena je bila i kaligrafija - ti motivi danas se u djelima mladih umjetnica više uopće ne mogu naći. One žele raskrstiti s radikalizmom, ali ne i sa svojim korijenima. I Sheenkai i njezine kolegice deklariraju se kao vjernice, Muslimanke. "Islam i umjetnost za mene nisu suprotnosti. Slikanje u mojoj vjeri ima dugu tradiciju. Mi je samo moramo nastaviti i pokazati da i naše viđenje stvari može biti dio islama", objašnjava Sheenkai.

Borba protiv "ladica"

I upravo zato su četiri umjetnice došle u Berlin. Diskutirale su s njemačkim studentima umjetnosti, posjetili brojne muzeje i galerije - oči mlade Khadije počinju sjati o priča o tome. Umjetnost na svakom koraku, to je za nju kao ramazan i rođendan zajedno. No, 21-godišnja Afganistanka je primjetila i da i u Njemačkoj ima onih koji je trpaju u ladice kao i u njezinoj domovini. "Mnogi nam se ovdje na Zapadu podsmjehuju, misle da nismo talentirane i da su sve žene u Afganistanu potlačene. Možda ova izložba može pomoći da se ta slika malo promijeni. Mi uopće nismo tako različite od žena ovdje", kaže Khadija.