Nikola Gruevski rijetko propušta priliku da naglasi kako je članstvo u Europskoj uniji i NATO-u „najviši prioritet“ njegove vlade. Tako je poručio i svojim pristašama koje su se 18. svibnja okupile na prosvjedima u Skopju. U prvim redovima ispred pozornice – gdje je rijetko kada nešto spontano – jasno su se isticale desetine pristaša u majicama s likom Vladimira Putina i ruskim zastavama. Na prvi pogled, takav ruski folklor nespojiv je s retorikom makedonskog premijera. No u Makedoniji, koju ozbiljno potresaju politički skandali i krvavi obračun u Kumanovu, sada više ništa nije nespojivo.

Počelo je kao tipično balkanska priča o nepotizmu, korupciji, stranačkim smicalicama i međuetničkom sukobu. No sada situacija u Makedoniji poprima obrise novog ringa u kojem se odmjeravaju Rusija i Zapad. U Moskvi to i ne kriju. Tako je šef diplomacije Sergej Lavrov rekao da je sve što se dešava u Makedoniji „orkestrirano“ sa Zapada i jasno podržao konzervativnu vladu premijera Gruevskog. Za razliku od pravoslavnih susjeda Srbije i Grčke, Kremlj se rijetko bavio Makedonijom još od završetka međuetničkih sukoba 2001. „Makedonija nikada nije bila važan dio ruske vanjske politike“, podsjetila je nedavno za DW skopska profesorica Julija Brsakoska-Bazerkoska.

Priča o Turskom toku

U javnosti ruski političari zastupaju teoriju prema kojoj Zapad kažnjava Gruevskog destabilizacijom zemlje jer on ne podržava sankcije protiv Rusije, a podržava ruski plinovod radnog naziva Turski tok. „Ako pogledate geografiju regije, Makedonija je najbolje mjesto za gradnju nastavka tog plinovoda“, ukazao je Vladimir Čizov, ruski veleposlanik pri EU. Nisu svi uvjereni u tu teoriju. Recimo Nikola Kjurčiski s moskovske Predsjedničke akademije nije uopće uvjeren da će Turski tok biti produžen van granica Turske. Za to je više razloga: ni taj plinovod – kao ni sahranjeni Južni tok – ne poštuje europska pravila, a istovremeno je pitanje koliko je uopće potreban Rusiji koja sve manje izvozi u Europu. „Uz to je Turski tok veoma skup i neekonomičan projekt“, kaže Kjurčiski za DW.

Mnogi smatraju da su obećanja o jeftinom ruskom plinu dio strategije o širenju utjecaja na Balkanu. U veljači je i američki šef diplomacije John Kerry naveo neke europske zemlje koje su „na liniji vatre“ u geopolitičkom obračunu. Među njima je spomenuo i Makedoniju.

Očajnička potraga za podrškom

Makedonska oporba i neovisni mediji trenutnu situaciju tumače kao povlačenje podrške Zapada vladi Nikole Gruevskog, koji je tijekom devet godina vladavine najčešće važio kao uzorni đak Bruxellesa. Sve češće se u zapadnim prijestolnicama i medijima o Gruevskom piše kao o autoritarnom vladaru, sve udaljenijem od demokratskih ideja. Taj dojam pojačavaju i mediji pod kontrolom vlade kao i njeni dvorski analitičari koji ne skrivaju simpatije za stil vladanja Vladimira Putina. Još jedan razlog što se Gruevski okreće Moskvi je dugogodišnji spor oko imena Makedonije – Grčka de facto blokira euroatlantske integracije sjevernog susjeda.

Bez obzira na to, istraživanja javnog mnijenja i dalje pokazuju podršku članstvu u EU-u i NATO-u od strane makedonskih građana i pitanje je može li ih tamo uvesti upravo Gruevski. Lišen podrške Zapada, on moćno zaleđe traži u Kremlju, smatraju mnogi analitičari. „Očajnički traži podršku ove svjetske sile. Gruevski nema izbora“, kaže Kjurčiski. Prema pisanju medija, Moskva je nedavno drastično povećala broj ljudi u svom veleposlanstvu u Skopju. Povećao se i broj izvještaja o Makedoniji u ruskim vladinim medijima. Očigledno Kremlj intenzivno radi na ovoj maloj balkanskoj zemlji.