Najprije su organizirali samo jedan prosvjedni marš. Vojnici iz vojarne u Katiju bili su nezadovoljni vladom i svojim generalima. Oni nisu dovoljno dobro naoružavali vojsku u borbi protiv pobunjenika na sjeveru Malija, smatrali su vojnici. A onda su se događaji 21. ožujka 2012. počeli odvijati munjevitom brzinom. Vojnici su pod zapovjedništvom satnika Amadoua Sanagoa gađali kamenjem jednog generala koji ih je htio odgovoriti od prosvjednog marša, potom su uzeli šest oklopnih vozila i krenuli prema predsjedničkoj palači u glavnom gradu Bamaku.

Tako je iz prosvjednog marša nastao puč. U samo nekoliko sati pučisti su zauzeli predsjedničku palaču. Predsjednik Amadou Toumani Touré se sakrio i tako je vlast iznenada preuzeo jedan obični vojni časnik, satnik Sanago.

Teror, bijeg i povratak

Nakon toga su islamisti i pobunjenici iz nacionalne skupine Tuarega iskoristili slabost vojske i politički kaos u Bamaku kako bi preuzeli kontrolu nad sjevernim dijelom zemlje. Tuarezi su ondje željeli stvoriti vlastitu državu, no islamisti su bili jači pa su na sjeveru Malija uspostavili vladavinu nasilja i uveli islamsko šerijatsko pravo. Zbog toga je na stotine tisuća ljudi pobjeglo u susjedne zemlje ili u Bamako.

Godinu dana kasnije na autobusnom kolodvoru u Bamaku ponovo vlada gužva. Putnici strpljivo stoje i čekaju, ali ovoga puta na kupovinu karte za povratak. "Mi smo tu odavno. Ovdje na jugu se ne osjećamo dobro", kaže jedan od putnika i dodaje: "Moramo sada stvarno natrag u našu domovinu. Sada je tamo mir."

Svijet se umiješao

Francuska vojska je zajedno s vojnicima iz Čada i postrojbama zapadnoafričke zajednice ECOWAS krenula u borbu protiv islamista na sjeveru Malija. Prethodno su Ujedinjeni narodi, ECOWAS i Afrička unija mjesecima pregovarali o vojnom angažmanu afričkih postrojbi. Sredinom siječnja francuski su zrakoplovi i helikopteri počeli bombardirati položaje islamista kako bi spriječili njihov prodor prema Bamaku. Od tada su pobunjenici protjerani iz svih velikih gradova na sjeveru.

I njemačko zrakoplovstvo je pružilo podršku toj vojnoj intervenciji. Ono je, među ostalim, s tri transportna zrakoplova otpremilo postrojbe iz država članica ECOWAS-a u Mali. No, Njemačka će se uključiti i u europsku misiju za obuku, koja počinje u travnju 2013. Parlament u Berlinu je već odobrio slanje 330 vojnika koji će obavljati obuku. Oni bi tamo trebali ostati godinu dana.

Angažman europskih vojnika sigurno će biti nužan dulje nego što se prvobitno vjerovalo. Kritičari upozoravaju da su razmjeri sukoba preveliki i da je političko stanje u Bamaku upitno, pa zato ne vjeruju da će za smirivanje situacije biti dovoljno godinu dana. Oni podsjećaju na situaciju u Afganistanu, gdje su strani vojnici stacionirani već više od 10 godina. Kao i u Afganistanu, islamistički pobunjenici su se povukli u teško dostupne brdovite predjele na sjeveroistoku Malija.

Kada će biti izbori?

Predsjednik Dioncounda Traoré pokušava uspostaviti stabilno političko stanje. On je do travnja 2012. bio predsjednik parlamenta, a nakon toga je na prijedlog susjednih država preuzeo vlast od vođe pučista Sanogoa. Dakle, on nije izabran na tu dužnost. Europske države vrše pritisak da se što prije održe demokratski izbori. Njemačka je, ukazujući na nelegitimnost sadašnje vlade, obustavila svoju razvojnu pomoć Maliju. Predsjednik Traoré na kraju je najavio održavanje parlamentarnih i predsjedničkih izbora za srpanj 2013. godine.

Djénéba Traoré, voditeljica Instituta za Zapadnu Afriku koja potječe iz Malija, ali nije u rodu s predsjednikom, je skeptična: "Mislim da je nemoguće organizirati izbore u tako kratkom vremenu." No ona se nada da će idućih 12 mjeseci u Maliju proteći mirnije nego proteklih godinu dana. Jedno je sigurno: satnik Sanogo neće ometati uspostavu demokratskog sustava i mira. On je najavio da se neće kandidirati na izborima.