Norma Sarabia Garduza sjedi na nekoj verandi. Dolaze maskirani muškarci. Izlaze iz svog vozila, ispaljuju nekoliko hitaca na novinarku i bježe. 46-godišnjakinja je preminula na licu mjesta.

Garduza je samo jedna od deset novinarki i novinara koji su u ovoj godini ubijeni u Meksiku. Ona je pisala o korupciji i zločinima nasilja u saveznoj državi Tabasco na jugoistoku Meksika.

57 novinara oteto, 389 zatočeno

Meksiko je i u 2019., zajedno sa Sirijom, Afganistanom, Somalijom i Pakistanom među najopasnijim državama za medijske djelatnike*. To se može zaključiti iz godišnjeg izvještaja o slobodi medija koji su objavili „Reporteri bez granica".

U godini na izmaku osjetno je opao broj ubijenih novinara u svijetu. U prošloj godini je ubijeno 87 profesionalnih novinara, građana-novinara (amatera) i medijskih suradnika. U ovoj godini (do početka prosinca) njih 49. To je najmanji broj žrtava u posljednjih 16 godina. Posebno je jako opao broj novinara koji su stradali u ratnim i kriznim regijama.

Manje ratnih reportera na terenu

"Za to postoje razni razlozi, i nisu svi samo pozitivni", kaže Juliane Matthey, referentica za odnose s medijima u organizaciji „Reporteri bez granica". Na jednoj strani puno manje inozemnih reportera izvještava iz ratnih i kriznih regija. Po prvi put nijedan novinar nije ubijen tijekom obavljanja posla u inozemstvu – svi su stradali na „domaćem" terenu.

Mnogi reporteri su u međuvremenu puno bolje obučeni i opremljeni za angažman u ratnim područjima. Posebice to vrijedi za Bliski istok. Matthey priča kako afganistanski novinari ciljano izbjegavaju skupine ljudi i duža putovanja, kako bi smanjili rizik mogućeg napada.

U Jemenu je broj smrtnih slučajeva također znatno opao – s deset u 2018. godini na dva u 2019. "Razlog je i činjenica da su mnogi novinari promijenili zanimanje zbog nestabilne situacije", napominje Matthey. Jedan bivši reporter lista "Al-Thawra" sada po navodima „Reportera bez granica" radi kao konobar u glavnom gradu Jemena. A jedan nekadašnji novinar lista "Akhbar al-Youm" sad prodaje sladoled.

Broj smrtnih slučajeva je opao, ali zato na drugoj strani raste broj zatočenih novinara. U svijetu se početkom prosinca ove godine 389 novinara nalazilo iza rešetaka – i to zbog svog posla. To je otprilike 12% više nego godinu dana ranije.

Najveći udio ima Kina. Tamo se broj zatočenih novinara u roku od godinu dana udvostručio – sa 60 na 120.

Pod pritiskom i građani-novinari

Više od 40% tih ljudi su takozvani građani-novinari. To su ljudi koji nisu prošli novinarsko obrazovanje, ali sami istražuju neke teme i informacije koje skupe dijele javno.

U Kini su građani-novinari pokušali na internetu objaviti neovisne informacije i to usprkos pojačanoj cenzuri. Oni su osumnjičeni za „špijunažu" i „separatizam".

Najpoznatiji je slučaj ekonomista Ilhama Tohtija. Od sjedi u jednom kineskom zatvoru od 2014. – zbog sumnje u „separatizam". Tohti se na svojoj web-stranici založio za prava Ujgura. U Kini se pripadnike te muslimanske manjine sve intenzivnije proganja.

 

*Pod pojmom medijskih djelatnika „Reporteri bez granica" obuhvaćaju sve profesionalne novinare, građane-novinare i suradnike medijskih kuća.