Više od 700 sati sjedila je šutke na stolici, bacala se o zidove, rezbarila se žiletima do krvi: Marina Abramović, koja u utorak 30. studenoga puni 75 godina, tokom svoje višedesetljetne karijere postala je kontroverzna i vrlo cijenjena kraljica performansa – i ovaj žanr učinila poznatim široj publici.

„Ja sam odgovorna za to da je umjetnost performansa postala mainstream, jer na ovom području ranije nije bilo nikoga“, rekla je ta rođena Beograđanka nedavno za Guardian. „Umjetnost performansa je ismijavana, nije se smatrala umjetnošću. Cijeli život, 50 godina moje karijere je to trajalo - ali sada je performans dio muzeja, kulture i kolekcija."

Za doživljaj i shvaćanje umjetnosti Marine Abramović ne morate unaprijed stjecati složena znanja. „Potpuno je emotivno, pogađa pravo u srce.“

Jedan od njenih najnovijih projekata, „7 smrti Marije Callas", odlično je prihvaćen u Münchenu i Parizu. U djelu koje je glazbeno, scensko i filmsko, umjetnica inscenira svoju smrt, zajedno s američkim glumcem Williamom Dafoeom.

„Svakog dana razmišljam o smrti", rekla je u intervjuu. „Samo kada razmišljate o smrti možete u potpunosti uživati u životu. Sve što nije važno otpada i znaš da smrt može doći svakog trenutka – ti si u posljednjem činu.“

Ali ona jako uživa u ovom posljednjem činu. „Moja baka, koja je napunila 103 godine, rekla mi je da je život poslije 70 zaista zanimljiv. Čovjek je slobodan raditi što god želi i ima svu mudrost za to. Kada si bolestan, to je, naravno, glupo, ali kada si zdrav, ova faza života je nevjerojatno ugodna."

Marina Abramović je rođena u Beogradu 1946. godine kao kćerka dvoje pravih komunista. Prvo je bila sa svojom bakom. Od 1965. do 1970. studirala je slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Beogradu, a 1976. je napustila prijestolnicu tadašnje Jugoslavije, jer nije vidjela nikakvu perspektivu za svoju umjetnost pod komunističkom vlašću.

Na Zapadu – uključujući Francusku, Njemačku i SAD – razvila je radikalne performanse u kojima je često išla do granica svog tijela – i dalje. Dugo je bila zajedno s njemačkim umjetnikom performansa Ulayom, koji je također rođen 30. studenoga i koji je umro prošle godine.

Pola vijeka nakon što je napustila domovinu vratila se u Beograd - 2019. s retrospektivom „The Cleaner". „Moj profesionalni povratak u Beograd je velika stvar za mene", napisala je tada. Prije svega, željela je pokazati mlađim ljudima što je godinama radila u inozemstvu. „Želim da ih moj rad učini da osjete koliko je važno riskirati i (...) sanjati veliko, bez obzira na sve."

Svjetsku slavu je stekla performansom „The Artist is Present” 2010. godine u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku ( MoMA). Sjedila je stolici više od 700 sati, a posjetitelji su imali priliku sjesti preko puta nje.

Većinu vremena tokom posljednje dvije godine pandemije Marina Abramović je provela na selu u blizini New Yorka - plivala, radila jogu, bavila se vrtlarstvom i promatrala životinje.

„Osjećam se kao da sam stigla do najbolje faze svog života. Ne pijem, ne pušim, ne drogiram se i svakog jutra radim pedesetak minuta joge“, rekla je višestruko nagrađivana umjetnica. Ove godine joj je uručena nagrada španjolske princeze od Asturije.

Kao umjetnica performansa, naravno, planirala je i vlastitu sahranu. „Želim veselu zabavu, zapravo tri, koje se trebaju održati u isto vrijeme na različitim mjestima. Svi pozvani neka pričaju jedni drugima moje najgore viceve. I samo bez crne odjeće!“

dr/dpa

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu