Sarajevo je u proteklom ratu (1992-1995.) bilo svakodnevno granatirano. Glavni grad Bosne i Hercegovine (BiH) bio je izložen i stalnoj snajperskoj vatri te drugim oblicima teroriziranja, što je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrdio brojnim presudama izrečenima bivšim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS). Utvrđeno je i da je VRS tijekom proteklog rata u Sarajevu ubio više od 10.000 ljudi, među kojima 1.600 djece.

Sljedbenici Radovana Karadžića, optuženog za genocid i druge ratne zločine, i danas, međutim, tvrde da je za masakr na Gradskoj tržnici Markale 28. kolovoza 1995. godine odgovorna vlada u Sarajevu, koja je navodno željela iznuditi međunarodnu intervenciju. Srpski mediji uglavnom navode „svjedočenja" pojedinih časnika UNPROFOR-a koji su sudjelovali u istrazi masakra na Markalama 28. kolovoza 1995. godine. Među njima je i svjedok obrane na suđenju bivšem zapovjedniku VRS-a Ratku Mladiću, norveški major Per Ejen.

Svjedoci obrane Ratka Mladića

On je, kako prenose srpski mediji, tvrdio da je na mjesto eksplozije došao dvadesetak minuta nakon detonacije i da istraga koju je vodio nije mogla utvrditi koja je od „zaraćenih strana" ispalila projektil. „I VRS i Armija BiH imale su položaje u pravcu iz kojeg je granata doletjela na Markale, ali istražitelji nisu mogli utvrditi s kojeg je mjesta točno bila ispaljena", rekao je Ejen. On, međutim, nije mogao potvrditi da su navodi prema kojima je Armija BiH granatirala vlastite civile, potkrijepljene činjenicama.

Kasnije će se ispostaviti da su relevantne istražne komisije, uključujući i komisiju UNPROFOR-a, ipak utvrdile da je 28. kolovoza 1995. godine s položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa bivše VRS na užu gradsku jezgru ispaljeno više minobacačkih granata. Jedna je pala ispred Gradske tržnice Markale i usmrtila 43, a ranila 84 civila. Prema tvrdnjama stručnjaka koje je Tužiteljstvo Haškog suda pozvalo na svjedočenje u procesima protiv časnika VRS-a, minobacačka granata koja je tog dana ubila i ranila desetke građana Sarajeva proizvedena je u tvornici Krušik u Valjevu (Republika Srbija).

Granate proizvedene u Srbiji

Potvrdio je to istražitelj Ministarstva unutarnjih poslova BiH Emir Turkušić koji je 1995. godine sudjelovao u istrazi o eksploziji kao član tima za protudiverzijsku zaštitu Ministarstva unutarnjih poslova BiH. On je potvrdio da je na stabilizatoru granate bila oznaka „KV-9307". „To znači da je projektil bio proizveden u valjevskom Krušiku u srpnju 1993. godine", kazao je Turkušić, napominjući da su istu oznaku imale i ostale granate koje su tada eksplodirale u blizini Markala.

Teorije zavjere, prema kojima je Armija BiH ubijala vlastite građane kako bi iznudila vojnu intervenciju Zapada, potakle su početne, neodređene tvrdnje UNPROFOR-ovih dužnosnika. „Tada smo (kolovoza 1995.) rekli da ne znamo tko je te granate bacio kako bismo prikrili planove o vojnoj intervenciji", rekao je svjedok optužbe u procesu protiv bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića, nekadašnji član zapovjedništva UNPROFOR-a u BiH David Harland.

Vojnopolitički analitičar Đuro Kozar kaže da je granata ispaljena s položaja VRS-a 28. kolovoza 1995. godine na tržnicu Markale „jedna od odmazdi prema civilima u Sarajevu, budući da je toj vojsci cilj bio ubijanje, ranjavanje i teroriziranje građana Sarajeva". „U RS-u i Srbiji ustrajavaju na negiranju tog zločina imputirajući ga braniteljima Sarajeva. Takva konstrukcija je ne samo apsurdna, netočna i neprihvatljva, nego i nehumana prema žrtvama i obiteljima žrtava", kaže Kozar.

Negiranje zločina

Prema njegovim riječima, cilj negiranja ovog i drugih zločina koje je VRS počinio od 1992. do 1995.je da se umanji odgovornost te vojske čiji su generali kazneno odgovarali u Haagu. „Zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS general Dragomir Milošević je zbog teroriziranja Sarajeva proglašen krivim i kažnjen zatvorom od 29 godina. Kaznu služi u Estoniji. Ova presuda izrečena je na temelju dokaza o kampanji artiljerijskog i snajperskog terora nad Sarajevom i Sarajlijama. Argumente protiv Miloševića i njegovih potčinjenih, kao i njegovih prethodnika poput Stanislava Galića, nitko ne može osporiti", kaže Đuro Kozar.

Masakr kod Gradske tržnice 28. kolovoza 1995. godine bio je posljednji veliki zločin VRS-a u opkoljenom Sarajevu, nakon kojega je uslijedila vojna intervencija NATO-a pod nazivom „Deliberate force". Tadašnje vojno-političko vodstvo RS-a predvođeno Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem prisiljeno je na deblokadu Sarajeva i povlačenje artiljerije s položaja oko glavnoga grada BiH-a. Radovan Karadžić i Ratko Mladić optuženi su za najteže ratne zločine, uključujući genocid i zločine u Sarajevu. Karadžić je nepravomoćno osuđen za zločine koji mu se stavljaju na teret, dok Mladić u Haaškom zatvoru očekuje izricanje presude.