Za marokanske navijače stvar je jasna: neriješeno 1:1 protiv Brazila na aktualnom Svjetskom prvenstvu za nogometaše je samo početak jedne veće priče. Mnogi se nadaju da će momčad, nakon senzacionalnog ulaska u polufinale na SP-u 2022., ponovno ispisati povijest. No dok se pozornost trenutačno usmjerava na turnir u Sjevernoj Americi, pogled u Maroku već odavno je uprt na 2030. godinu. Tada će ovo sjevernoafričko kraljevstvo zajedno sa Španjolskom i Portugalom ugostiti Svjetsko nogometno prvenstvo.

Za Maroko je to više od sportskog događaja. Pet puta se zemlja bezuspješno kandidirala za domaćinstvo, prije nego što je FIFA u prosincu 2024. donijela odluku u njenu korist: Svjetsko prvenstvo danas se smatra jednim od najvažnijih prestižnih projekata kralja Muhammeda VI. i dio je sveobuhvatne strategije modernizacije. U njezinom su središtu nacionalna reprezentacija, koja posljednjih godina bilježi niz uspjeha.

„Svjetsko nogometno prvenstvo djeluje kao katalizator gospodarskog razvoja Maroka", kaže Steven Höfner, voditelj ureda Zaklade Konrad Adenauer u Rabatu. Zemlja se nalazi u dubokoj strukturnoj preobrazbi. S obzirom na klimatske promjene i sušu, poljoprivreda gubi na važnosti, dok se razvijaju industrija, uslužni sektor i turizam.

I za Isabelle Werenfels iz berlinskog Instituta za sigurnost i međunarodne poslove (SWP) značaj SP-a seže daleko izvan sporta. „Svjetsko prvenstvo ima nekoliko dimenzija", kaže Werenfels. Država koristi turnir „kako bi svojoj politici modernizacije dala dodatni zamah i legitimirala velika domaća ulaganja", kaže Werenfels za DW.

Marokanski „soft power"

Maroko zaista trenutačno ulaže milijarde u stadione, zračne luke, željezničke pruge i ceste. Analiza španjolskog think tanka Real Instituto Elcano opisuje SP 2030. kao instrument marokanske „soft power". Turnir bi trebao poboljšati međunarodnu percepciju zemlje, privući nova ulaganja i ojačati položaj zemlje u Africi. Cilj je „stvoriti privlačnu sliku otvorene, tolerantne, zemlje u uzletu koja je sposobna za provedbu projekata na najvišoj razini".

Pritom je riječ i o međunarodnoj vidljivosti. Ona je „ključni cilj marokanskog vodstva", kaže Höfner u razgovoru za DW. Maroko ne raspolaže velikim zalihama nafte i plina i stoga sve više stavlja naglasak na politički i kulturni utjecaj. SP bi trebao predstaviti Kraljevstvo kao moderno gospodarsko i investicijsko odredište, kaže Höfner, koji je nedavno izradio studiju o marokanskoj nogometnoj politici.

Prosvjedi „Generacije Z"

No ulaganja nisu nesporna. Tako su prošle godine brojni pripadnici generacije rođene oko prijelaza tisućljeća, tzv. „Generacije Z", prosvjedovali protiv planova za SP. „Ti su prosvjedi bili upravo usmjereni protiv velikih infrastrukturnih projekata", kaže Werenfels. Kritičari su tvrdili da novac utrošen na stadione i prestižne projekte nedostaje negdje drugdje, primjerice u obrazovanju ili zdravstvu, kaže Werenfels.

I Höfner je svjestan te debate. „Prosvjedi Generacije Z bili su usmjereni manje protiv samog Svjetskog prvenstva, a više protiv pitanja bi li stadionskim projektima trebalo dati prednost pred ulaganjima u obrazovanje i zdravstvo." Dugoročno će prihvaćenost ovisiti o tome hoće li stanovništvo zaista imati koristi od ulaganja, kaže Höfner.

Time SP dotiče jedan od središnjih izazova zemlje. Analiza američkog think tanka Carnegie Endowment for International Peace potvrđuje da je Maroko u posljednjih 25 godina postigao znatan napredak. Životni vijek, dohodak i razina obrazovanja porasli su, zemlja je masivno ulagala u infrastrukturu i industriju i danas je najveći izvoznik automobila u Africi. Istovremeno, autori upozoravaju na visoku nezaposlenost kod mladih, regionalne nejednakosti i nedostatke u obrazovnom sustavu. „Dosadašnji uspjesi Maroka neosporni su, no put koji leži pred nama bit će pun prepreka", stoji u studiji.

Dugoročna iskoristivost

Ta ambivalentnost odražava se i u marokanskom društvu. „Mnogi se žale na rastuće troškove života, ali su istovremeno i ponosni na vidljive promjene u svojim gradovima", kaže Werenfels. Nove prometne veze, sportski objekti i javne ustanove na mnogim mjestima pozitivno se doživljavaju. Istovremeno, preseljenja i rušenja zbog novih građevinskih projekata prouzročila su i socijalne nemire.

Zbog svega toga se intenzivno raspravlja o pitanju ostavlja li SP održivi razvoj ili samo skupe prestižne projekte. „Kad je riječ o samoj sportskoj infrastrukturi, postavljaju se pitanja o dugoročnoj iskoristivosti", kaže Höfner. Posebno će se kod planiranog stadiona Hassan II. u blizini Casablance, koji bi s oko 115.000 mjesta trebao postati najveći nogometni stadion na svijetu, morati pokazati je li moguća trajna popunjenost, kaže Höfner.

Ekološki izazovi

Tome se pridodaju i ekološki izazovi. „Maroko pati od znatnih problema s vodoopskrbom", upozorava Werenfels. Postavlja se pitanje koliko je turizma dugoročno održivo i mogu li određeni razvojni pravci ići na štetu drugih gospodarskih sektora, posebice poljoprivrede.

Unatoč tome, kod mnogih prevladava nada da bi SP mogao dati razvojni impuls. Real Instituto Elcano čak povlači povijesnu paralelu: kao što su Olimpijske igre 1992. Španjolsku iznova pozicionirale na međunarodnoj sceni, Svjetsko prvenstvo 2030. moglo bi za Maroko postati sličnom prekretnicom.

Hoće li se ta očekivanja ispuniti ovisi, međutim, o više faktora nego što su novi stadioni i uspješne nogometne utakmice. Pravi ispit bit će pitanje je li Maroku uspjelo spojiti gospodarsku modernizaciju, društveni razvoj i nacionalne prestižne projekte. SP 2030. time nije samo veliko sportsko događanje. On je test za daljnji razvojni kurs zemlje – i za političku viziju kraljevske kuće.