Ogromna prostranstva dina i ravnica, i rijetka vegetacija. Zapadna Sahara je pretežno pustinjski i sušni teritorij. Za Ujedinjene narode to je nesamoupravna regija, a u biti – ostatak nekadašnje kolonije.

Ali, ispod toga tla leže obilne zalihe fosfata, vitalne komponente u proizvodnji gnojiva, što je, zbog rata u Ukrajini, postala strateški važna roba. A tu su i vode bogate ribom duž obale na Atlantskom oceanu.

Maroko Zapadnu Saharu smatra sastavnim dijelom svoga teritorija i desetljećima faktički kontrolira veći dio te regije. Međutim, većina zemalja, kao i Ujedinjeni narodi, takav stav Maroka ne prihvaćaju.

Zajedno s Općom skupštinom UN-a, nekoliko međunarodnih sudova, uključujući i Međunarodni sud pravde, presudilo je da je kolonizacija u Zapadnoj Sahari još uvijek na snazi i da su napori Maroka da je pripoji nezakoniti.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu 17. srpnja službeno je priznao suverenitet Maroka nad Zapadnom Saharom, čime je Izrael postao druga zemlja (poslije Sjedinjenih Država pod Trumpovom administracijom) koja podržava tvrdnje vlasti u Rabatu.

To izaziva zabrinutost, strahuje se da se situacija u Zapadnoj Sahari udaljava od „mira i stabilnosti" i da bi taj teritorij ponovo mogao postati poprište oružanog sukoba između marokanske vojske, Fronte Polisario koja se zalaže za neovisnost i susjednog Alžira.

Kako je počeo sukob u Zapadnoj Sahari?

Spor oko Zapadne Sahare počeo je 1975. godine kada se Španjolska, čija je to bila kolonija, povukla s toga teritorija i prepustila ga neizvjesnoj budućnosti. Nakon odlaska Španjolske, Maroko je organizirao tzv. „Zeleni marš". Tisuće marokanskih civila ušlo je u Zapadnu Saharu s ciljem da tako potvrde marokanski suverenitet nad tim teritorijem. To je izazvalo otpor Saharske Arapske Demokratske Republike (SADR) i njezinog vojnoga krila, Fronte Polisario. Oni su tvrdili da su legitimni predstavnici autohtonog naroda Zapadne Sahare i tražili su punu neovisnost.

Iste godine izbio je oružani sukob između Maroka i Fronte Polisario, koji je trajao sve dok uz posredovanje Ujedinjenih naroda nije došlo do prekida vatre. UN je podržao i referendum o samoodređenju, koji bi se tek trebalo održati zbog sporova oko pitanja kao što je: tko bi imao pravo glasa na takvom referendumu.

Sukob je ponovo izbio u studenom 2020. kada je Maroko rasporedio svoju vojsku da uguši prosvjede, a kao odgovor na to, Fronta Polisario je proglasila da prekid vatre više ne važi.

„Što se tiče situacije s ljudskim pravima, Zapadna Sahara je crna rupa", kaže za DW Meriem Naili, stručnjakinja za međunarodno pravo s britanskog Sveučilišta Exeter. „Znamo da se tamo često događaju zvjerstva, ali vlada Maroka ne dozvoljava dužnosnicima Visokog povjerenstva UN-a za ljudska prava da posjete okupirane teritorije."

Dilema Europske unije

Dužnosnici Europske unije ne priznaju pretenzije Maroka u Zapadnoj Sahari i – kao i UN – smatraju ta je to vojno okupirani teritorij. Međutim, neke zemlje, članice Unije, među kojima su Francuska, Španjolska i Njemačka, podržavaju Maroko u smislu da bi Zapadnoj Sahari trebalo dati autonomiju.

Maroko je važan partner za većinu zemalja EU-a, zbog čega je Bruxellesu teško suprotstaviti se stajalištu Rabata o Zapadnoj Sahari. Europska unija je potpisala nekoliko sporazuma s tim kraljevstvom, uključujući i one o migracijama, trgovini i obnovljivim izvorima energije.

„Maroko zna igrati na te karte", kaže poznavalac situacije u regiji, Norvžanin Erik Hagen. „Sve dok su migracije visoko na dnevnom redu, države članice EU-a teško da će povući poteze koji mogu naljutiti Maroko“, kaže Hagen, inače član uprave organizacije „Western Sahara Resource Watch" (WSRW), bliske Fronti Polisario.

Suparništvo između Alžira i Maroka

Priznanje Trumpove administracije o pretenzijama Rabata na Zapadnu Saharu 2020. bilo je dio tzv. „Abrahamovog sporazuma“, projekta čiji je cilj zbližavanje Izraela i arapskih zemalja kroz niz trgovinskih sporazuma. Odnosi između Rabata i Tel Aviva nastavili su se poboljšavati, a Maroko je povećao kupovinu vojne opreme i od Sjedinjenih Država i od Izraela.

Susjed Maroka, Alžir, koji također dijeli granicu sa Zapadnom Saharom, krenuo je suprotnim putem i ojačao vojne veze s Rusijom. Alžir je prekinuo diplomatske odnose s Marokom 2021. „Napetosti između Maroka i Alžira tinjaju već godinama i uvijek su imale direktan utjecaj na Zapadnu Saharu", ukazuje Meriem Naili.

Suparništvo između Maroka i Alžira datira još od vremena stjecanja neovisnosti, a te napetosti su povremeno dovodile i do sukoba u Zapadnoj Sahari. Desetljećima je Alžir pružao vojnu podršku Fronti Polisario i omogućavao njegovim vođama, kao i mnogim izbjeglicama iz Zapadne Sahare, da formiraju kampove na njegovom teritoriju.

Prema podacima Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira SIPRI, obje zemlje su tijekom prošlog desetljeća povećale izdatke za vojsku. Maroko je prošle godine pojačao i nazočnost vojske duž granice s Alžirom.

„Malo je vjerojatno da će plan priznavanja, pa čak i podrška autonomiji, biti od koristi u mirovnom procesu, jer je to u suprotnosti sa stavovima jedne od strana u sukobu“, kaže Naili. „Ništa osim referenduma ne može riješiti taj spor. Nijedan dogovor između Europske unije, Maroka, pa čak ni Polisarija ne može odrediti sudbinu naroda Zapadne Sahare. Međunarodni sudovi su to jasno dali na znanje."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu