Martin Heidegger (1889.-1976.) slovi kao jedan od najutjecajnijih njemačkih filozofa 20. stoljeća. Ali riječ je o čovjeku koji je bio i član Hitlerove stranke NSDAP od 1933. do 1945. U svom nastupnom govoru kao rektor Sveučilišta u u Freiburgu Heidegger je 1933. godine zatražio korjenitu obnovu sveučilišta - s nacionalsocijalizmom kao motorom i naslanjanju na nacionalnoj zajednici kao osnovi. Koliko je Heidegger stvarno zagovarao nacionalsocijalističku ideologiju je, međutim, sporno i do danas nerazjašnjeno. Je li se ona doista poklapala s njegovom filozofijom ili je Heidegger samo iskoristio povoljan trenutak da bi realizirao svoje vlastite ideje?

Što stoji u "Crnim bilježnicama"?

Filozof Peter Trawny je ponovno raspirio diskusije oko Heideggerovog političkog angažmana objavljivanjem takozvanih "Crnih bilježnica". Pritom se radi o 34 bilježnice s Heideggerovim zapisima u kojima je od 1931. do početka 1970-ih godina on bilježio svoja razmišljanja. Svoje ime imaju zahvaliti prvobitnom, crnom uvezu. "One ne samo da prije nisu bile objavljivane, nego su manje-više bile nepoznate, malo ih je tko uopće pročitao. Sam Heidegger se pobrinuo da nitko nema uvid u njih osim obitelji", kaže Trawny. Od zapisa koji će sada biti objavljeni u ukupno osam tomova, znanstvenici očekuju nove spoznaje o Heideggerovim stajalištima - pa i njegovom stavu prema nacionalsocijalizmu.

Samo kritika proračunatosti ili antisemitske teze?

U svesku koji će biti objavljen krajem ovoga tjedna (15.3.) moći će se naći i jedna bilježnica iz 1945/1946. godine za koju se do sada vjerovalo da više ne postoji. No, nedavno je ona ponovno osvanula - kod Silivija Viettea. Heidegger je bio prijatelj obitelji Vietta, s Viettinom majkom je kasnije bio i u ljubavnoj vezi i njoj je poklonio dotičnu bilježnicu. "U njoj se može pročitati da je Heidegger u tom teškom i kritičnom vremenu pokušao sam sebe stabilizirati". Vietta tvrdi da u njoj nema antisemitskih teza.

Peter Trawny je pročitao sve 34 bilježnice i smatra da ma itekako problematičnih mjesta. "Sada po prvi put možemo konstatirati da se Heidegger ne samo angažirao za nacionalsocijalizam, da ga je vrlo ozbiljno shvaćao i jedno vrijeme simpatizirao da bi ga kasnije snažno kritizirao, nego da je antisemitizam prodro u njegov misaoni sklop", tvrdi Trawny. Tako, argumentira, Heidegger u svojim zabilješkama kao karakteristiku židovstva opisuje "Weltlosigkeit", nedostatak mjesta pod suncem za židove u svijetu i shodno tome nepostojanje njihovog svijeta te ističe židovsku proračunatost kao modus postojanja života.

Osim toga, tvrdi Trawny, Heidegger se referira na "Protokole Sionskih mudraca" i to na način da piše kako "Weltjudentum", židovske snage u svijetu, vode anonimnu borbu protiv nacionalsocijalizma: "To je tipičan antisemitski stereotip toga vremena - da se misli kako postoji anonimna sila koja djeluje u svijetu i koja se zove 'Weltjudentum' i koja stvarno pokušava, na primjer, uništiti Nijemce".

Heideggerovi židovski prijatelji

Silvio Vietta pak smatra ovu optužbu Heideggera za antisemitizam apsurdnom: "Mislim da Trawny sve to kanalizira u krivom smjeru - to nema ništa s antisemitizmom. Dokaz za to je već što je Heidegger učio kod jednog židova: Edmunda Husserla." Osim toga, argumentira on, Heidegger je imao mnogo židovskih učenika i prijatelja, sa židovskom filozoficom i publicisticom Hannahom Arendt je bio i u ljubavnoj vezi. Vietta doduše priznaje: "On je doista kritizirao židove zbog njihove proračunatosti. I pritom je - tu bih ga i ja kritizirao - premalo uzimao u obzir da su oni u tu ulogu stjerani tijekom povijesti. Oni su doista bili financijska elita i u starom Njemačkom carstvu, prije nego što su s te pozicije izgurani." To je, međutim, tvrdi on, samo kritika takvog proračunatog, materijalističkog načina razmišljanja i nema veze s rasizmom.

Viettina teza je da je Heideggera vjerojatno prema nacionalsocijalizmu gurnula želja za revolucijom, za obnovom njemačkog duha: "I na neki, možda naivni način on je vjerovao, kada je 1933. postao rektor, da bi obnova sveučilišta mogla uroditi i obnovom Njemačke. Onda je od 1934-35. počeo shvaćati da je Treći Reich upravo suprotno od onoga što on želi: da je to ratna mašinerija, tehnički način razmišljanja." Zato je, kaže Vietta, 1934. i dao ostavku na mjesto rektora: "Jednom mi je osobno rekao: 'Znaš, 1933. to sve još nije bilo tako jasno."

Nastavak, a ne kraj diskusije

Peter Trawny na to gleda kritičnije. Prema njegovom mišljenju upravo svezak koji sadržava Heideggerove bilješke dok je vodio rektorat između 1931. i 1934. pokazuju koliko se radikalno poznati filozof bio zanio nacionalsocijalizmom. Dijelovi koji se mogu interpretirati kao antisemitski mogu se naći u bilješkama s kraja 1930-ih. "To su, po mom mišljenju, odlomci u kojima se pokušava u njegovu filozofiju uplesti posebna vrsta antisemitizma. I to je ključni problem: to što ovdje nemamo jednog filozofa koji privatno gaji neprijateljstvo prema židovima ili predrasude o njima, nego i pokušava određene pojmove poput pojma 'Weltjudentum' filozofski oblikovati i definirati."

Za očekivati je, dakle, da će objavljivanje do sada javnosti nepoznatih Heideggerovih bilježaka pridonijeti nastavku rasprava oko njegovog odnosa prema nacionalsocijalizmu, a ne da će ih okončati. Pogotovo kad se zna da Silvio Vietta također najavljuje jednu nakladničku "premijeru": on, naime, namjerava objaviti pisanu korespodenciju između Heideggera i njegovog oca.