Idemo odmah promotriti neizbježnu usporedbu između sastanaka njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Emamnuela Macrona s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Washingtonu. Naravno, Merkel je u Washingtonu bila u kratkom radnom posjetu i nije pozdravljena počasnom paljbom. Nije ni obišla Mount Vernon, nekadašnju rezidenciju Georga Washingtona niti je bila počašćena spektakularnom državnom večerom u Bijeloj kući.

Ali evo jednog misaonog eksperimenta: kako bi se u javnosti gledalo na Macronov posjet Washingtonu da nije bilo njegovog nadahnutog govora pred Kongresom? Unatoč svoj pompi i izljevima muškog prijateljstva Trumpa i Macrona, javnosti poznati i opipljivi rezultati koje je francuski predsjednik postigao tijekom svog posjeta nisu bitno drugačiji od onoga što je Merkel uspjela tijekom svoje kratke vizite. Zapravo, ništa konkretno nije napravljeno. Kao što se i očekivalo, europski lideri su u razgovorima s Trumpom imali poteškoća da ga pomaknu i za centimetar.

'Ajmo promotriti i drugu neizbježnu usporedbu koja se nameće nakon susreta Trumpa i Merkel: njihov prvi sastanak u Bijeloj kući prošle godine koji je obilježila epizoda kada se Trump oglušio na poziv za rukovanje. U petak, tijekom prvog Merkeličinog posjeta Washingtonu u njezinom četvrtom mandatu, scenarij je bio sasvim drugačiji. Trump je sasvim srdačno tresao ruku kancelarke Merkel.

No on u svojim izjavama nije napravio značajan iskorak kada se radi o pitanjima koja najviše zanimaju Berlin – sudjelovanju SAD-a u iranskom nuklearnom sporazumu, prijetnjama o uvođenju kaznenih carina i ulozi SAD-a u Siriji. Trump je opet blatio Iran i njegovu ulogu na Bliskom istoku a, na novinarsko pitanje, rekao da ne isključuje ni vojnu akciju kako bi spriječio Teheran da se domogne nuklearnog naoružanja.

Što se tiče poštede za zemlje EU-a kod kaznenih carina na čelik i aluminijum – a ta pošteda ističe prvog svibnja – Trump je ponovo spomenuo ono što zove „nefer" trgovinskim odnosima EU-a i SAD-a. Ali nije se izjasnio o tome hoće li produžiti poštedu od carina ili neće. Povrh toga, on nije eksplicitno izdvojio Njemačku kada je govorio o niskim izdvajanjima za obranu već je govorio općenito da sve europske članice NATO-a trebaju pošteno platiti svoj udio.

To sve govori da ovaj susret može biti viđen kao uspješan iako nije donio proboj oko ključnih pitanja. Očigledno su stratezi s obje strane Atlantika pred sastanak naporno radili kako bi sastavili scenarij susreta. Oba lidera su ga se držala, u prijateljskom i ljubaznom tonu. A i to je već uspjeh s obzirom na ranije turbulentne odnose Trumpa i Merkel.

Merkel se pokušavala prilagoditi, na momente je bila čak puna poštovanja prema domaćinu, ali ne odustajući od svojih političkih pozicija i ne pristajući na značajne ustupke. Trump je zauzvrat opetovano hvalio kancelarku, govoreći kako su oduvijek imali dobre odnose. To naravno nije točno, ali pokazuje želju američkog predsjednika – koji inače bilateralne odnose promatra kao trgovinu – da nastupi prijateljski i izbjegne svađu u javnosti.

To što su Merkel i Trump demonstrirali srdačnost unatoč prethodnim sudarima na sastancima i putem Twittera pokazuje da je ovaj kratki posjet možda bio značajniji od državnog posjeta Macrona koji Trumpu naprosto više osobno leži.

Solidni ili barem pristojni radni odnosi između Merkel i Trumpa očigledno su u interesu Berlina, Washingtona i Bruxellesa. Da se razumijemo, nitko ne zna hoće li blagonaklonost američkog lidera prema kancelarki i Njemačkoj uskoro biti odnosena novom tviteraškom olujom.