Dorothea Schneider živi u prekrasnom kraju: pitomi zeleni brežuljci, blještava žuta polja repice u cvatu u ljetnim mjesecima. A na istoku grad Görlitz: arhitektonski biser odmah na granici s Poljskom. Turisti iz cijelog svijeta oduševljeni su starom gradskom jezgrom, s raskošnim kućama građenima u stilu kasne gotike, renesanse i baroka. Ali u ovom kraju ima i puno smeđih „mrlja“. U ovom dijelu Njemačke je jaka i desničarska scena, u svim nijansama svoje egzistencije.

Ekstremni desničari mrze Dorotheu Schneider, ona je za njih neprijatelj. Zato što se četverostruka majka angažira protiv nacista, takozvanih „građana Reicha“ („Reichsbürger“) i njihovih simpatizera. Ona je predsjednica udruženja "Augen auf Oberlausitz" (kojim želi senzibilizirati javnost za opasnosti desnog ekstremizma) i suorganizatorica inicijative "Paradiesvögel statt Reichsadler" koja okuplja aktiviste protiv ekstremnih desničara. Schneider se sa svojim istomišljenicima suprotstavlja sve vidljivijoj ekspanziji desničara u javnom prostoru. Organizirali su na primjer auto-korzo, šarena vozila su simbolizirala šarolikost današnje Njemačke. I tako su se provozali saveznom cestom broj 96, na kojoj već neko vrijeme svake nedjelje demonstriraju ljudi koji nisu suglasni s korona-politikom savezne vlade. Na tim se skupovima vijore službene njemačke zastave, ali i zastave „Njemačkog carstva“ – koje se moglo vidjeti i prošli vikend na velikom protestu u Berlinu i koje često nose i njemački neonacisti.

Njemačka vlada ubuduće želi intenzivnije pomagati ljudima poput Dorothee Schneider. Nakon rasistički motiviranog atentata u Hanauu (savezna pokrajina Hessen) početkom ove godine u kojem je ubijeno devet osoba stranog porijekla, kabinet Angele Merkel je utemeljio posebni odbor koji se bavi isključivo desnim ekstremizmom. U tom tijelu se nalaze visokorangirani predstavnici vlasti, a na njegovom čelu je osobno sama kancelarka. U srijedu se odbor sastao po drugi put i njegovi članovi su saslušali svjedočanstva osoba koje su i same doživjele mržnju, neprijateljstvo pa čak i bili meta pokušaja ubojstva. Razgovaramo s onima „koji su osobno doživjeli desni ekstremizam i rasizam", rekao je savezni ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer. Njegova je poruka objavljena na Twitteru Saveznog ministarstva unutarnjih poslova.

„Hitlerov pozdrav"

Na sastanku u Berlinu su sudjelovali i predstavnici organizacija poput „Zaklade Amadeu Antonio", udruženja migranata, ali i njemački znanstvenici. Istovremeno su stručnjaci njemačkoj vladi predstavili svoje preporuke za borbu protiv ekstremne desnice – na licu mjesta je bila i Dorothea Schneider. Ona vrlo dobro iz vlastitog iskustva zna kakav je to osjećaj kad desni ekstremisti nekome prijete ili nekoga difamiraju. Kaže da je na skupu protivnika vladinih korona-mjera vidjela i ljude koji su pokazali „Hitlerov pozdrav“. Oni, su, kaže Schneider, bacali jaja na nju i njezine istomišljenike u šarenim autima, a netko je na fasadi kuće jedne njezine kolegice nacrtao i kukaste križeve.

"Zaštita od desno-ekstremnih napada" je jedna od najvažnijih preporuka, kaže Jutta Weduwen. Ona je voditeljica akcije „Sühnezeichen Friedensdienste“, koja se povezela s drugim udruženjima i zajedno se anagažiraju na prevenciji desnog ekstremizma. Civilno društvo je „ključni temelj“ u borbi protiv desničara, kaže ona. I zahtijeva trajno financiranje projekata kako „ne bi morali svakih nekoliko godina ponovno podnositi zahtjeve“ za odobravanje sredstava. Tako se gubi ekspertiza, pribojava se Jutta Weduwen.
Ekspanzija u ruralnim područjima

Hrabri ljudi poput Dorothee Schneider nadaju se da će sad dobiti izdašniju podršku. Pogotovo su ruralna područja oduvijek bila „plodno tlo“ na kojem ekstremni desničari imaju veću podršku nego u gradovima. „I rastu i dalje.“ Ono što zabrinjava Schneider: "Tamo nemate zaštitu kao u većim gradovima.“ A to osjećaju i ljudi koje se diskriminira zbog njihove boje kože, porijekla ili religije.

I Markus Nierth iz vlastitog, gorkog iskustva zna koliko je u borbi protiv ekstremnih desničara, rasizma i antisemitizma važna umreženost u društvu. Bivši načelnik mjesta Tröglitz (Saska-Anhalt) je podnio ostavku 2015., nakon što se on osobno, ali i njegova obitelj, našao na meti ogromnih prijetnji – jer se založio za prihvat izbjeglica. Bilo je i prijetnji ubojstvom. O svojim iskustvima je napisao knjigu "Brandgefährlich - wie das Schweigen der Mitte die Rechten stark macht" o tome kako šutnja društvenog centra jača desničare.

Borba protiv nacista

I Nierth se u srijedu zaputio iz Tröglitza u Berlin, kako bi podržao mrežu organizacija koje rade na prevenciji desnog ekstremizma. Iako on nije više na nekoj političkoj dužnosti, i dalje se s puno elana angažira protiv desničarske propagande, agitiranja i nasilja – i za to već godinama plaća visoku cijenu. „Socijalni mobing“, tako to naziva Markus Nierth. Neki od onih koji su ga ranije podržavali, od njega su se u međuvremenu distancirali. Zato što kritizira okruženje u kojem živi i ukazuje na opasnost ekstremističkih ideja.

„Strategija zauzimanja prostora“ koju provode desničari je uspješna, kaže Nierth dok priča o regiji u kojoj i dalje živi, bez obzira na veliku dozu neprijateljstva s kojom se suočava. Nakon što se povukao s dužnosti načelnika, u Tröglitz su se doselili novi desni ekstremisti.

Terorist NSU-a

U jednom selu nedaleko od Tröglitza živi i Ralf Wohlleben. Ovaj neonacist je 2018. u procesu terorističkoj skupini „Nacionalsocijalističko podzemlje“ (NSU) osuđen na desetogodišnju zatvorsku kaznu, proglašen je krivim za pružanje pomoći u organizaciji ubojstava u deset slučajeva. Nakon što je u istražnom pritvoru proveo više od šest godina, on će iza rešetaka morati provesti još tri godine i četiri mjeseca. Ali je podnio žalbu na presudu, ona još nije pravomoćna. I zato je trenutno na slobodi – sud i državno odvjetništvo smatraju da ne prijeti opasnost od bijega.

Činjenica da i osoba poput Wohllebena živi u blizini Tröglitza kaže puno o porastu utjecaja desničarske scene u ovoj regiji, smatra Nierth. Moralo bi se utemeljiti mrežu „kako bi se suprotstavilo raspoloženju koje šire desničari“, naglašava bivši načelnik. A pritom i sam zna najbolje koliko je to teško i koliko to može biti jalov posao. Svejedno se ne želi predati. To vrijedi i za Dorotheu Schneider iz saske regije Gornje Lužice. „Može to biti jako obeshrabrujuće kad vidite da jačaju desničarske strukture“, priča ona o svojim svakodnevnim dilemama. I zaključuje: „Morate ustati kad stvari postanu neugodne. Ja želim biti uzor mojoj djeci.“