Od ovog ponedjeljka građani Egipta imaju tri dana izabrati novog predsjednika. Protukandidata trenutnom predsjedniku Abdelu Fatahu al Sisiju je bilo, ali je ostao samo još jedan. O trenutnom stanju u Egiptu smo razgovarali sa profesorom Günterom Meyerom, pročelnikom Centra za istraživanje Arapskog svijeta na Sveučilištu Mainz.

DW: Što znači da je al Sisiju ostao samo jedan protukandidat koji i sam ne krije divljenje za trenutnog predsjednika?

Günter Meyer: Trenutni politički sustav u Egiptu se često opisuje kao fasadna demokracija. Pripreme za izbore imale su samo jedan cilj: osigurati uvjerljivu pobjedu bivšeg generala al Sisija. Protukandidati su nestajali u zatvorima ili su bili toliko izloženi pritisku da su povukli kandidature. Jedini protukandidat zapravo uopće nema ambicija postati predsjednik, nego samo daje privid da se tu bira između dva kandidata. Zato nema dvojbi u uvjerljivu pobjedu trenutnog predsjednika, baš kao što je to bilo prije Arapskog proljeća sa Mubarakom i njegovim prethodnicima.

Jedino pitanje ostaje koliko će građana sudjelovati na izborima. Pri prvom izboru al Sisija 2014. je bilo nužno izbore produžiti za jedan dan jer je tijekom dva planirana dana premalo ljudi izašlo na izbore. Sad se očekuje još manje učešće na izborima.

DW: Zašto je politika al Sisija razočarala birače?

Meyer: Nakon kratke vladavine Muslimanske braće i njihovog predsjednika Mohameda Mursija je pod al Sisijem sve trebalo biti bolje – bila su glasna obećanja. Zapravo se imovinsko stanje mnogih Egipćana pogoršalo. Uvelike je povećan državni dug spektakularnim i ambicioznim golemim projektima kao što je stvaranje novog glavnog grada (Novi dvori "faraona") ili proširenje Sueskog kanala. Egipatska vlada je u nuždi morala potražiti spas kod Međunarodnog monetarnog fonda. Od njega je dobila 21 milijardu dolara, ali to je bilo povezano sa obavezom za korjenitom reformom struktura u Egiptu. Da bi se smanjila državna potrošnja morale su biti smanjene potpore za plin i vodu, isto tako i već niske plaće zaposlenih u javnom sektoru.

Da bi se napunila državna blagajna, istovremeno je uveden porez na dodanu vrijednost. To je dovelo do poskupljenja i do pada vrijednosti egipatske valute, što znači skuplju robu iz uvoza. Ukupno uzevši, došlo je do ozbiljnog povećanja troškova života. A onda tu dolazi i nezaposlenost. To pogađa prije svega mlade i osobito one sa završenim fakultetom koji jedva imaju prilike naći primjeren posao.

DW: U ove četiri godine al Sisija, što mu je bio uspjeh, a što neuspjeh?

Meyer: Najveći uspjeh predsjednika se sastoji u tome što je osigurao novčanu potporu bogatih zemalja Arapskog poluotoka, prije svega Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata i to svojom borbom protiv Muslimanske braće. U gušenju prosvjeda zbog vojnog udara protiv predsjednika Mursija je bilo ubijeno više od 1.000 pristalica Muslimanske braće, a desetke tisuća ih je uhićeno. Time se al Sisi svrstao na stranu autokratskih vladara arapskog svijeta koji najveću prijetnju svojoj vlasti vide u političkom islamu Muslimanske braće. Nagrada su bile velike investicije tih država za megaprojekte u Egiptu. No činjenica da je zauzvrat prepustio dva egipatska otoka u Crvenom moru, Tiran i Sanafir Saudijskoj Arabiji je dovelo do prosvjeda u čitavoj zemlji i uvelike naštetilo njegovoj popularnosti. I to usprkos tome što su mediji koji su većinom pod nadzorom države pokušali opravdati ovaj al Sisijev gubitak državnog teritorija.

U neuspjehe spada i neprestano pogoršavanje sigurnosti u zemlji. To se ne odnosi samo na Sinajski poluotok gdje veliki dio beduina koji tamo živi egipatske snage vide kao okupatore protiv kojih se bore i uz podršku džihadista Islamske države. Teroristički napadi na policiju, vojsku i pripadnike vjerskih manjina kao što su kršćani i sufiji je već dovelo do više stotina žrtava. Ali u međuvremenu je terorizam zahvatio i druge dijelove države, Kairo, Aleksandriju, deltu Nila i Gornji Egipat. Egipat se nipošto ne može uvrstiti u sigurnu zemlju što je dovelo do dramatičnog pada turista i gubitka mnoštva radnih mjesta.

Time nema jamstva za sigurnost kakva se mogla očekivati od čovjeka iz vojske kao što je al Sisi. Sa druge strane, zatvori su prepuni kritičara režima. Njih je više nego što ih je bilo i za vrijeme Mubaraka.

DW: Egipat ima problema i sa svojim južnim sukobima, tu se već otvoreno govori i o ratu.

Meyer: Tu je u proteklim mjesecima izbio spor oko korištenja vode Nila i to je dovelo do golemog pooštravanja odnosa sa Sudanom i prije svega Etiopijom. U posljednjim danima je tu ipak došlo do razgovora i popuštanja, ali dotok vode Nila je presudno za opstanak Egipta i ugrožavanje tog dotoka bi za Egipat bio razlog da krene u rat. Zato je al Sisi već više puta prijetio i vojnom silom kako bi spriječio da nova brana u Sudanu smanji dotok. Rješenje je moguće jedino ako Sudan veoma polagano napuni akumulacijsko jezero i ako se te države slože.

DW: Amnesty International opetovano upozorava na sve gore stanje sa ljudskim pravima. Ali vlade Zapada jedva da kritiziraju Egipat.

Meyer: Tu su u prvom planu ekonomski i politički interesi. Na početku su tu Sjedinjene Države koje već mnogo godina pomažu sa milijardama kako bi kupile američko oružje i time dovele do stabilizacije odnosa sa Izraelom. Druge zemlje Zapada, među njima je i Njemačka, zanima egipatsko tržište. Mnoge njemačke tvrtke su aktivne u Egiptu. Time vlada i interes ne ugroziti te odnose. Njemačke kritike su veoma tihe i Egiptu se dodjeljuje uloga prijateljskog režima. Nasuprot gospodarskim i političkim interesima, pitanja ljudskih prava jedva da imaju ikakvu ulogu – baš kao što je bilo u prošlosti za vrijeme Mubaraka.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.