Često se prijetilo povlačenjem, ali je ono stalno odgađano. A onda su u četvrtak Francuska i njezini europski partneri najavili da će povući svoje vojnike iz Malija. Borbu protiv terora u Sahelu žele nastaviti iz jedne druge zemlje. Iako je ta najava i u Njemačkoj izazvala burne reakcije, jer su tamo i vojnici Bundeswehra, u Maliju su mnogi ravnodušni zbog odluke o povlačenju. Točnije, mnogi pozdravljaju francusko povlačenje.

Razloga za to je više. Jedan od njih je sustav koji se zove „Francafrique". Pod tim pojmom podrazumijeva se sustav kojim si francuska država, uz pomoć korumpiranih elita u dotičnim zemljama, već desetljećima osigurava pristup resursima u Africi. Mnogim ljudima u frankofonoj Africi je toga dosta. S pravom!

Rusija profitira od francuskog povlačenja

To antifrancusko raspoloženje u međuvremenu sve više koristi Rusija za svoje ciljeve – koji naravno nisu ništa bolji od ciljeva mnogih drugih. Pored pristupa resursima kao što su zlato, uranij i drago kamenje, Moskvi je prije svega važna geostrateška dominacija. Zato ruski trolovi preplavljuju takozvane društvene mreže antifrancuskom propagandom, lažnim vijestima i pričama o navodnom uspjehu ruskih vojnih operacija.

Malijski vojni režim – obučen u Europi, ali i u Rusiji – jaše na tom antifrancuskom valu i koristi ga za svoje potrebe, za očuvanje vlastite moći. Već mjesecima malijska vojna vlada vodi (mali) obračun s Francuskom i istovremeno intenzivira vojnu suradnju s Rusijom. Kakve je ona točno prirode (suradnja s takozvanom grupom Wagner ili regularnom ruskom vojskom?), o tome vojna hunta nije obavijestila svoje dosadašnje saveznike.

Ono što upada u oči je da Francuska, ali i Europska unija, koriste dvostruka mjerila. I upravo to ljuti mnoge Malijce: dok se (neugodni) pučisti u Maliju sankcioniraju, dotle privremeni predsjednik Čada ostaje rado viđen gost. Nakon neistražene smrti svog usvojitelja, on je također preuzeo vlast na krajnje nedemokratski način.

„Sigurno“ ne znači samo zaštitu od terora

Ali nakon kratkog razmišljanja jedno postaje jasno: rješenje za Sahel svakako ne može biti vojno! Ono što je ljudima tamo potrebno jesu razvoj, pouzdane državne strukture i perspektive za sigurnu budućnost. A pod pojmom „sigurno“ se tamo ne misli samo na zaštitu od terora! Ne, tamo se radi o čistom preživljavanju.

Da su u razvoj društva uložene onolike milijarde koje su uložene za vojne misije i da je istovremeno osigurano da taj novac stigne do stanovništva, a ne u džepove korumpiranih elita, to bi ljudima u Sahelu mnogo više pomoglo.

Situacija na terenu je katastrofalna: klimatske promjene ugrožavaju usjeve. Zbog demografske eksplozije sve je više gladnih usta. Ali država je često odsutna: razbojnici nesmetano pustoše, džihadisti uspostavljaju paralelne porezne sustave, posla jedva da ima, bolnice i dobre prometnice su rijetkost.

Zbog oskudnih resursa, pripadnici različitih etničkih grupa sve više dolaze u sukobe. Milijuni ljudi beže iz Sahela, jer im prijeti glad. Milijuni djece zbog opasnosti od terorizma ne pohađaju školu: raste izgubljena generacija.

Pronaći rješenje s tamošnjim stanovništvom

Zbog te svakodnevne borbe i nedostatka perspektive mnogi su očajni. To olakšava posao džihadistima. Oni novcem mame ljude koji se nadaju boljem životu. To nije predbacivanje. Teroristi ne mogu sve ljude pridobiti na svoju stranu. Ali tko bi iz bogate i sigurne Europe sa sigurnošću mogao reći da bi uspio odoljeti iskušenju kada je njegova obitelj u opasnosti?

Međunarodna zajednica se predugo oslanjala samo na vojna rješenja. Sada je potrebno pronaći načine kako bi se drugačije pomoglo stanovništvu u Sahelu. A to znači da se ozbiljno shvate ljudi i njihove potrebe, i da se s njima pronađu lokalna rješenja. Da se djeci osigura ponovni odlazak u školu i da se ljudima omogući povratak na njihova polja. A ako prvi korak predviđa razgovor s naoružanim grupama, onda možda i o tome treba razmisliti. Ponegdje su lokalne inicijative tog tipa omogućile sigurniji život ljudi.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu