"U Bosni sam godinu dana, a u Lipi šest mjeseci. Do sada sam 30 puta pokušao preći granicu. Želim ići u Njemačku. Hvatala nas je hrvatska i slovenska policija, vraćala nazad. Pretukli su nas nekoliko puta, ali ima i onih koji su dobri, koji nas ne tuku. Vrate nas kroz šumu i onda se ponovo vratimo ovdje. A šta nas dočeka ovdje. Hoće sada da idemo i odavde”, priča Rašid Ali iz Pakistana, dok čeka konačnu odluku IOM-a šta će biti sa kampom.

"Zatvaramo kamp, dati ćemo vam vreće za spavanje, samo to ponavljaju. Ne znam što će uraditi s nama, ovo je nenormalno. Nemamo novaca, hrane, možemo samo ići u divlje kampove u kojima ima dosta migranata. Bira je bila dobra, ali ne daju nam više tamo”, ogorčen je Rašid.

IOM je spreman za sve scenarije

Izbacivanje migranata i zatvaranje kampa Lipa, prolongiran je nekoliko puta. Njegovo zatvaranje znači na stotine migranata bez kakvog-takvog krova nad glavom jer Savjet ministara BiH odlaže donošenje konačne odluke o definiranju statusa kampa kao trajnog, za što je novac već osiguran. Iz IOM-a poručuju da su spremni za sve scenarije.

"Mi imamo planove za sve opcije, tako da pričamo o satima. Ako se ništa ne riješi, korisnici iz ovog kampa će biti ispraćeni van, uz dodjelu osnovnih paketa humanitarne pomoći a mi ćemo staviti ključ u bravu”, rekla je Nataša Omerović, upravnica kampa, nakon što je odluka o zatvaranju drugi put prolongirana.

A do odlaganja te opdluke je došlo na zahtjev Ministarstva sigurnosti BiH, koje traži rješenje s obzirom da nema podršku u Savjetu ministara za dodjelu trajnog statusa kampu Lipa kao prihvatnog centra. S druge strane, vraćanje u nekadašnji kamp Bira u Bihaću je za gradske vlasti neprihvatljiva opcija. Odluci Savjeta ministara protive se srpski ministri jer se kamp nalazi u selu koje je prije rata bilo naseljeno većinski srpskim stanovništvom i gdje se neposredno uz kamp, nalazi pravoslavna crkva. Ministar sigurnosti Selmo Cikotić, vidi Biru kao jedino rješenje u ovom trenutku.

Politički sukobi zbog Bire

"Dok Lipu ne pripremimo za dugotrajan boravak migranata, trebamo privremeno iskoristiti kapacitete Bire, da bi tu na dva tri mjeseca smjestili migrante”, kaže Cikotić. No vlasti Unsko-sanskog kantona ne žele ni čuti za ovu mogućnost. Ukoliko netko pokuša migrante vratiti u Bihać i ponovo otvoriti Biru za njihov prihvat, reagirat će i policija ovog kantona, poručuju. Devet mjeseci ni državne vlasti ni međunarodne organizacije nisu u stanju naći izlaz iz ove situacije, i to, kaže gradonačelnik Bihaća, Šuhret Fazlić, nije njihov problem.

"Cijelo vrijeme vodi se prljava politika kada je u pitaju Bihać, kada je su pitanju Lipa i Bira, a cijelo ovo vrijeme su tražili od nas da se na raspolaganje daju zemljište i objekti koji su u vlasništvu grada. I dali smo sve, sve smo napravili, i umjesto da pripremaju kamp, oni sada vrše pritisak na nas da otvorimo Biru i na taj način ustvari prikrivaju svoj nerad”, kaže Fazlić.

Nerad će se obiti o glavu i Azadu iz Bagladeša koji je u kampu dva mjeseca. Zahvalan je lokalnoj vlasti na svemu, ali on samo želi ići dalje ili da mu se pruže normalni uvjeti. "Jučer su nam rekli da se kamp zatvara, ali kuda da idemo mi, nas 1.200. To je veliki problem. Hladno je. Nadamo se da će kamp i dalje postojati, jer nemamo gdje za sada. Nemamo novca. Neki do nas odmah idu na 'game' (kako migranti nazivaju pokuüaje ilegalnih prelazaka granice s Hrvatskom, op. red.) ali ima i onih koji će čekati proljeće", kaže Azad. On je spreman pridružiti se grupi migrata po obližnjim šumama, ukoliko kamp bude zatvoren.

Briga samo formalne prirode

Povratak migranata u bivši kamp Biru, koji je zatvoren u rujnu, ne dolazi u obzir, kategorične su vlasti Unsko-Sanskog kantona. No da bi migranti dočekali proljeće u Lipi, nužna je odluka Savjeta ministara Bosne i Hercegovine o davanju trajnog statusa kampu, čemu se protive ministri iz Republike Srpske. Vlasti ovog entiteta ne dozvoljavaju formiranje bilo kakvih kampova na teritoriji RS-a, a tu odluku sada prati i većina drugih kantona u BiH.

Istovremeno izvan kampa Lipa boravi na stotine, vjerojatno na tisuće migranta u "divljim” kampovima, a da to, čini se, nikoga ne smeta. Nameće se dojam da je postojanje bilo kakvog kampa potrebno samo kako bi se formalno ispunili uvjeti i pokazalo da država, ali i međunarodne organizacije, nešto rade na rješavanju ove nehumane situacije.