I mjesec dana nakon stravične nesreće, odnosno potonuća broda ispred grčke obale, mnogi članovi obitelji unesrećenih i dalje čekaju na razjašnjavanje okolnosti tragedije i na vijesti o tome što se dogodilo njihovim najmilijima. 32-godišnji Ali Shan iz Pakistana se nada da je njegov nećak preživio havariju, u kojoj je poginulo nekoliko stotina osoba. Grčke su vlasti uzele uzorak njegovog DNK, i od tada on čeka na odgovore. "Samo kažu da moram čekati i ništa više", rekao je on za DW. "U Europi se puno priča o humanosti. Zar nismo svi mi ljudi?" Ali Shah je siguran da se moglo spasiti puno više ljudskih života. Prepuna brodica „Andriana" na kojoj se nalazilo oko 700 ljudi potonula je 14. lipnja ispred Pylosa u Jonskom moru. Većina putnika je poginula u nesreći. Samo su 104 osobe spašene.

Međunarodno istraživanje novinarskog kolektiva, u kojem su sudjelovali britanski Guardian, njemački javni servis NDR i grčki istraživački medij Solomon, došlo je do novih detalja o okolnostima nesreće. Novinari su razgovarali s 26 preživjelih, dobili su uvid u sudske dokumente, uspoređivali satelitske podatke i brodske dnevnike, te su analizirali video-snimke koje su nastale na obližnjim teretnim brodovima. Na temelju novih spoznaja je berlinska istraživačka agencija Forensis izradila kompjutorsku simulaciju onoga što se događalo u satima prije potonuća brodice s migrantima i izbjeglicama. A ta simulacija budi velike sumnje u službenu verziju priče koju je ponudila Obalna straža u Grčkoj.

Istraživanje je naime pokazalo da je brod s migrantima satima plutao naokolo, i da je onda, kratko nakon što mu se približio čamac 920 grčke Obalne straže, krenuo prema zapadu. Preživjele žrtve brodske havarije ispričale su novinarima da ih je Obalna straža Grčke pratila na tom kursu, odnosno da im je zajamčila da će na njih u Italiji čeka brod tamošnje obalne straže. Grčka obalna straža je tvrdila da je brod s migrantima krenuo prema Italiji na vlastitu želju. Istraživanje BBC-a od 18. lipnja, u okviru kojeg se preko jedne web-stranice analiziralo kretanje brodova, već je tada u pitanje dovelo službenu verziju grčkih vlasti.  

Zašto je brodica potonula?

Izjave preživjelih osoba još više opterećuju grčke vlasti. Oni naime tvrde da je brodica počela tonuti tek nakon što ju je Obalna straža pokušala uz pomoć užeta otegliti. Dvije osobe koje su preživjele tragediju i s kojima su novinari mogli razgovarati opisale su kako je Obalna straža pričvrstila njihovu brodicu uz pomoć užeta. A neki drugi, koji su se u tom trenutku nalazili pod palubom, govorili su o jednom naglom pokretu, koji upućuje na zaključak da se radilo o pokušaju odvlačenja brodice. Grčka obalna straža je odbacila te prigovore, te je priopćila kako je ponudila pretrpanoj brodici pomoć, odnosno da su Grci bacili uže na migrantsko plovilo. Ali, kako dodaju, oni nisu teglili brodicu, a time, kako dodaju, nisu odgovorni ni za potonuće.

Nejasno je zbog čega je Grčka obalna straža jednostavno ignorirala tri ponude za podrškom od strane Frontexa (EU agencije za nadzor granica), odnosno zbog čega se cijelu operaciju nije snimalo? Brod Obalne straže, koji je u iznosu od 90% financirao EU, opremljen je kamerama, kojima, kako tvrde istraživački novinari, nije potrebno neko značajnije upravljanje od strane ljudi. Grčka obalna straža navodi kako se htjelo koncentrirati na spašavanje ljudi, a ne na snimanje. Na upit DW-a Frontex je odbio komentirati ovaj slučaj, te se poziva na istragu koja je u tijeku. Dodaje se kako će se nesrećom pozabaviti i Povjerenstvo za temeljna ljudska prava. Frontex se ne želi očitovati ni o kamerama koje nisu bile korištene.

Komisija zahtijeva transparentnost

U Grčkoj ovaj slučaj istražuje i Državno odvjetništvo. Novi ministar migracija Dimitris Kairidis odbacio je prigovore na račun grčkih vlasti. Grčka obalna straža je, kako kaže, spašavala ljude, a ne nevladine organizacije, strani novinari ili EU-zastupnici: „Mi smo humanitarni, ali nismo naivni", dodao je Kairidis.

Već godinama mediji i međunarodne humanitarne organizacije svjedoče o ilegalnim pushbackovima migranata od strane grčkih vlasti. Mnogi zahtijevaju uvođenje neovisnog sustava nadzora na vanjskim granicama Europske unije, a kao jedan od razloga za te zahtjeve navode deficite po pitanju neovisnosti nadležnih institucija koje bi trebale istraživati kršenje EU-prava.

Ylva Johansson, europska povjerenica za unutarnje poslove, jako dobro poznaje te probleme. Usprkos brojnim indicijama i dokazima ilegalnog ponašanja od strane grčkih vlasti posljednjih godina, ona do sada nije inzistirala na pokretanju postupka u okviru kojeg bi se utvrdili krše li Grci pravila EU-a. Povjerenica osim toga nije ni javno opomenula Atenu zbog toga. Nakon havarije broda s nekoliko stotina izbjeglica i migranata, služba za odnose s javnošću povjerenice Johansson je podsjetila na pravnu nadležnost Grčke za razjašnjavanje okolnosti ovog slučaja. U razgovoru s nadležnim ministrima u Ateni povjerenica je, kako se dodaje, „zahtijevala potpunu jasnoću“, kako bi se u okviru „transparentne istrage“ zaključilo što se doista dogodilo, a sve s ciljem „da se kazneno-pravno procesuira moguće neprimjereno ponašanje“, priopćio je njezin ured na upit DW-a.

Više odgovornost članica EU-a

Zastupnik Zelenih u Europskom parlamentu Erik Marquardt smatra da su takve izjave prije svega prazne riječi. On zahtijeva odlučnije poteze Europske komisije i članica EU-a. Osim iskazivanja žaljenja zbog onoga što se dogodilo nije bilo neke ozbiljnije reakcije, tvrdi on. I dodaje kako se sve u svemu pokazuje premalo interesa za rasvjetljavanje uloge Grčke obalne straže u nesreći: "Kako bi trebala funkcionirati demokracija kada zemlje članice EU-a kod ovakvih slučajeva jednostavno lažu, to je očito svima, kad nitko ništa ne kaže?", rekao je Marquardt u intervjuu za DW.

Ako politika sada preza od toga da jasno i glasno osudi neprimjereno ponašanje europskih institucija, onda to nije primjereno ozbiljnosti situacije, kaže zastupnik Zelenih. Za Marquardta se pritom ne radi samo o tome da se poštuju prava tražitelja azila, već o zaštiti vladavine prava u Europskoj uniji: "Jedna zemlja u kojoj određene skupine nemaju nikakva prava, kad-tad će postati zemlja u kojoj nitko više neće uživati prava", napominje naš sugovornik. Na koncu, opominje Marquardt, o pravu i poretku neće odlučivati zakoni i parlamentu, već samo – moćnici.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu