Deutsche Welle: Gospodine Hodorkovski, šta preporučujete Rusima koji još nisu donijeli odluku, za koga bi trebali glasati u nedjelju?

Mihail Hodorkovski: Vjerujem da je sadašnje stanje ruskog društva izuzetno važno te da oni koji su spremni poslati određenu političku poruku, to trebaju i učiniti. To je važno za rusko društvo, kao i za svakog ponaosob. Priroda te političke poruke, kada je u pitanju državna vlast, može biti vrlo različita. Ako se želi glasati za jednog od kandidata, onda je to najlakši način: izaći na izbore i glasati. Jasno je da se ne može govoriti o izboru i jasno je da to neće pomoći određenom kandidatu da pobijedi. Ali to će toj osobi dati dodatni politički kapital, posebno ako se napravi fotografija tog glasačkog listića i objavi na internetu. Jer, nitko ne zna što će izborna komisija doista učiniti. Na taj način će kandidat pak biti siguran da je dobio jedan konkretan glas.Ako netko ne želi glasati ni za jednog od kandidata, postoji još nekoliko mogućnosti. Može se angažirati kao izborni promatrač. To je stvarno važno. Promatranje je vrlo jasna poruka vlastima: "Mi vam ne vjerujemo, jer znamo da ste kriminalci". Nakon toga se može izaći na ulicu i prosvjedovati. To je rizično i može dovesti do nekoliko dana boravka u pritvoru. Ali je i to jaka politička poruka. I na kraju, ako netko nije spreman za prvu, drugu, ili treću opciju, postoji mogućnost ili da ostane sjediti na kauču ili da ode na biračko mjesto i svoj glasački listić učiniti nevažećim tako što će na njega napisati svoju političku poruku. Trebalo bi se odlučiti za ovu zadnju opciju.

Televizija i javno mnjenje u Rusiji su pod potpunom kontrolom države. Zbog čega se onda u zemlji osjeća tolika nervoza?

Ta nervoza ima nekoliko uzroka. Prije svega, to je nervoza državnih službenika. Oni znaju da mogu "dobiti po glavi". Zbog čega, ni sami ne znaju. Prema tome, svako izmišlja nešto pa zato imamo sva ta pisanja i očitovanja. Drugo, postoji nervoza povezana s mogućim uličnim prosvjedima. Jasno je pak da oni neće biti masovni. Ali ipak, i ovdje se može dobiti "po glavi". I treće, postoji nervoza među ljudima koji razmišljaju. Ne znate što se može očekivati dan nakon izbora. Putin će dobiti ovaj šestogodišnji mandat. I što onda?

Jedina novost, koju je on u svom posljednjem obraćanju naciji obznanio, bilo je samoubilačko oružje. To baš i nije optimistična poruka. Nitko ne zna u kojem će pravcu taj čovjek odvesti zemlju nakon što ponovno dobije mandat.

Što Vi mislite, koliko će još mandata dobiti Putin?

Ako bi to ovisilo samo o njemu, onda bi to bio njegov posljednji mandat. Naravno da bi on rado otišao. Putin je osoba koja iz godine u godinu sve više postaje ovisna o svom okruženju. Za zemlju bi bilo vrlo interesantno kada bi on otišao, a i sam Putin bi emocionalno bio za to s time da imenuje svog nasljednika. Ali, za njegovu okolinu, svaki nasljednik može značiti promjene koje nisu kompatibilne sa životom.

Što Vam ulijeva nadu?

Za Rusiju, osim europskog modela razvoja, ne postoji drugi prihvatljiv model. Svaka zemlja ima svoj način. No, broj civilizacijskih modela vrlo je ograničen. Postoje tri: europski, islamski i kinesko-konfucijski. Ni islamski, kao ni konfucijski nam ne odgovaraju. Mi pripadamo europskoj kulturi. Čvrsto sam uvjeren da će, kao i u proteklih 500 godina, s blagim zakašnjenjem Rusija krenuti naprijed europskim putem razvoja - ponekad šepavo zaostajući, a ponekad hrleći. To je moj optimizam.

Mihail Hodorkovski, bivši oligarh i bivši vlasnik naftne kompanije "Yukos", koju su ruske vlasti likvidirale, od 2003. do 2013. nalazio se u zatvoru u Rusiji. Osuđen je za utaju poreza i prevare. Amnesty International je Hodorkovskog vidio kao političkog zatvorenika. Europski sud za ljudska prava je 2011. godine pak ocijenio da njegovan presuda nije bila politički motivirana. Krajem 2013. godine Hodorkovski je iznenada pomilovan i i mogao je napustiti Rusiju.

Razgovor vodio Vladimir Esipov.