Formalno, smjena je protekla brzo. Premijer Zoran Milanović je stao pred novinare i predstavio ju je gotovo milosrdnim činom kojim dvojicu premorenih ministara šalje u Sabor kako bi se tamo, valjda, odmorili. A potom je održana i redovna sjednica vlade, dan ranije no što je to uobičajeno. Razlog je jednostavan – Milanović putuje na Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazil, unatoč činjenici da građani u tome vide sve samo ne solidariziranje s njima u vrijeme neviđene gospodarske krize. „Oni koji vide vijest u tome da će to platiti porezni obveznici, a tko drugi? Nekakva tajna organizacija? To je dio mog posla, idem tamo i držim palčeve za Hrvatsku", poručio je ovaj strastveni ljubitelj nogometa.

Smijenjeni šefovi najskupljih ministarstava čini se neće nedostajati svojoj bazi. Bivši ministar zdravlja Rajko Ostojić nije uspio smanjiti čekanja na medicinske zahvate, a zaratio je i s liječnicima koji su nekoliko puta tražili njegovu smjenu. Paradoksalno, na dan kada mu je uručena ostavka, vlada je prihvatila njegov plan reforme zdravstvenog sustava. Nije se složio s Milanovićevom ocjenom kako je umoran. „Pucam od snage i zdravlja“, izjavio je novinarima.

Ostale liste čekanja i „neisušena močvara“

Ni drugi smijenjeni ministar Željko Jovanović nije uživao pretjerani ugled među učiteljima, nastavnicima i znanstvenicima. Baš kao što Ostojić iza sebe ostavlja zastrašujuće duge liste čekanja u bolnicama, Jovanović nije uspio „isušiti nogometnu močvaru i kaljužu“ kako je to najavio na početku mandata objavljujući rat sivoj zoni poslovanja Hrvatskog nogometnog saveza. „Odlazim zbog negativne percepcije javnosti“, objavio je kapitulaciju ovaj nevoljeni ministar.

Njihovi nasljednici, sigurno je, neće se zalijetati s velikim obećanjima. Brigu o zdravstvenom sustavu preuzima Siniša Varga, bivši ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZZO) koji se sa svojim prethodnikom sukobio oko izdvajanja HZZO-a iz državne riznice. Prati ga glas Milanovićevog pouzdanika i onoga tko želi izdvojiti dijagnostiku iz javnog i prebaciti u privatni sektor. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta pak preuzima Vedran Mornar, bivši dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva koji se javnosti nije predstavilo nekim raskošnim znanstvenim opusom, ali važi za dobrog organizatora i za čovjeka koji želi unaprijediti obrazovanje hrvatskih učenika.

Jovanović je smokvin list na Ostojićevoj smjeni?

Politički komentator 24 sata Boris Rašeta podsjeća da je premijer Zoran Milanović dvije godine uvjeravao javnost kako vladi nije potrebna nikakva rekonstrukcija te da sve ide u najboljem redu i prema planu. „Onda je jednom između neuspješne sjednice Glavnog odbora SDP-a na kojoj je doživio neku vrstu političke havarije i neplaniranog odlaska u Brazil obavio neočekivanu rekonstrukciju kabineta.“ U razgovoru za Deutsche Welle Rašeta navodi da je tako uklonjen jedan od najvećih oponenata premijera, Rajko Ostojić, što smatra glavnim motivom.

„Pri tome se, da bi zamaskirao tragove, riješio i svog omiljenog saveznika unutar stranke – nepopularnog Jovanovića, čime se je riješio i balasta unutar javnog mišljenja.“ Riječ je, smatra naš sugovornik, o manevru bez programske, strateške ili političke težine koji premijeru treba omogućiti da ostane na vlasti do kraja svoga mandata, još godinu i pol dana. „Milanović je prije dva dana izjavio da je država skupa i da će takva ostati. Time je zapravo priznao da ne kani započinjati reforme i nakon ovoga možemo očekivati nastavak dosadašnje politike s dva nova lica“, priča nam ovaj dobar poznavatelj prilika na hrvatskoj političkoj sceni.

Slične su reakcije pristigle i iz oporbene Hrvatske demokratske zajednice čiji je nekadašnji ministar financija iz garniture Ive Sanadera, Ivan Šuker, Jovanovića nazvao smokvinim listom koji je poslužio za revanšizam. „Ova ministarstva troše oko 35 milijardi proračuna. Ako je netko mislio napraviti nekakav zaokret, to je trebao učiniti prije donošenja proračuna. Obzirom da je prošlo pola godine, nova dva ministra nemaju šanse učiniti bilo što do kraja godine“, izjavio je Šuker.

Perspektivna zemlja tone u propast

I dok sindikati likuju nad odlaskom dvojice ministara, građani promjene prate tek na razini nove epizode sukoba unutar vladajuće stranke. Uostalom, do sada ju je napustilo čak osam ministara. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je cijelu Hrvatsku zahvatila nogometna euforija pa je fokus s političke premješten na brazilsku arenu. Od nogometaša građani imaju barem nekakva očekivanja, dok od političara ne očekuju baš ništa dobroga.

Rašeta skoro pa opipljivo gađenje naroda spram politike objašnjava činjenicom da „lavovski dio“ hrvatske javnosti na političare i vladu gleda kao na odnarođenu kastu koja ne živi od svog rada, već parazitira. „Pri tome vode načelno perspektivnu zemlju u propast. U dvije godine vlada nije povukla niti jedan potez da od neuspješnog i tromog gospodarstva, od ogromnog državnog aparata napravi dinamičan mehanizam koji može odgovoriti potrebama vremena. Građani vladu gledaju kao velikog kolektivnog uhljeba ili parazita“ , priča i pri tome ne štedi ni prethodne vlade za koje kaže da su činile iste stvari.

„U dužem vremenskom razdoblju, pa čak i u socijalizmu, je vidljivo da se svi premijeri reformatori kao što su to bili Milka Planinc, Ante Marković, Ivica Račan, danas Zoran Milanović, suočavaju s istom poteškoćom. Ovdje se sve radi preko veze, vlada dogovorna ekonomija i ne postoji tržište. Ovdje ako imate političkog pokrovitelja nije moguće bankrotirati, ma kakve poteze vukli. Samo po sebi je jasno da je ta netržišna situacija omogućava jednu dugu, ali potpuno pouzdanu agoniju i sasvim sigurnu ekonomsku smrt."

Traži se političar sa super moćima

Iako je Hrvatska zagazila u predizborno vrijeme, čini se da se na političkoj sceni nije pojavila osoba koja bi rezigniranim građanima mogla vratiti vjeru u političare i politiku. Nada da su to SDP-ovci je splasnula nedugo nakon prošlih izbora, a novi bi političari, po svemu sudeći, morali imati super moći uz pomoć kojih bi ne samo gospodarstvo, već i građane izvukli iz depresije.

Boris Rašeta tako kaže da čak i kada bi se iz mraka i dubina u koje je zemlja potonula izvukao najsavršeniji periskop, na cijelom horizontu nema niti jedne osobe koja bi jamčila da je programski, idejno i svojom političkom zrelošću u stanju provesti reforme koje hrvatsko društvo očekuje. „A te reforme više nisu enigma. Potpuno je jasno što treba učiniti. Hrvatska ima veći broj gradova, općina i županija nego Engleska i Francuska. Ima ogroman broj parazitskih tijela u javnoj upravi, različitih ustanova koje samo troše novac koji nije pristigao iz akumulacija, već iz pozajmica. Ogromni neracionalni sustav se godišnje financira sa 17 milijardi kuna posuđenog novca. Tko god želi promijeniti Hrvatsku, treba uzeti pneumatski čekić i krenuti u razbijanje zacementiranih formi koje su krvopija na tijelu države.“

No problem je, zaključuje naš sugovornik, što takvog političara ili stranke, za sada, nema. „Svi žive kao i prije. Sve stranke zapošljavaju svoje ljude u svakom izbornom kontingentu u općine, gradove ili županije. Svi su naučili da je to glavni resurs s kojim se nagrađuje saveznike i kažnjava političke protivnike. Nitko se ne želi odreći tog rudnike kojeg se, činilo se to do nedavno, moglo unedogled crpiti. Međutim, očito, rudača je pri samom kraju.“