Koalicijski partneri, njemački kršćanski demokrati i socijaldemokrati su složni kako država treba duboko posegnuti u blagajnu kako bi potakla čitav gospodarski život nakon što su ga otjerali u hibernaciju u borbi protiv pandemije. Tu je riječ o najmanje 80, ali će lako to biti i 100 milijardi eura. Ali naravno da su već i prije sastanka ovog ponedjeljka (2.6.) već počele pljuštati želje i željice - ne samo obojane već prema lijevom ili desnom političkom usmjerenju, nego se tu onda slušaju i želje prijatelja, poznanika ili već pogona pojedinih sektora gospodarstva iz njihove pokrajine i izbornog okruga.

Pred ovaj vikend je ministar financija Olaf Scholz na jedanaest stranica sažeo prve prijedloge koje je nepretenciozno nazvao "zbirkom ideja" za ovaj program konjunkturne pomoći i već na početku upozorio kako će tu sigurno nešto izletjeti van, a nešto možda još i doći. Makar ministar koalicije, on ne može zaboraviti iskaznicu SPD-a koju ima u džepu, tako da je tu mnoštvo socijalnih inicijativa: trenutna potpora za samostalne djelatnike i male tvrtke bi mogla biti produžena s jedne na dvije godine. Osobito bi se trebalo pomoći sektore koji su bili posebno pogođeni pandemijom: ugostiteljstvo, turizam, autobusni prijevoz, velesajmovi i prateće manifestacije...

Ne samo dati, nego i manje uzeti

Ministar se sjetio i umjetnika, potpore tvrtkama kad uzimaju mlade na školovanje, a naravno i obitelji s djecom: za svakog mališana bi tu bila jednokratna pomoć od 300 eura. No baš kao što ima mnogo prijedloga kako podijeliti novac, tako je tu i mnoštvo ideja gdje da država uzima manje: na primjer opća potrošnja bi se mogla potaknuti i degresivnim otpisom nabave nove opreme - dakle odmah bi se lavovski dio mogao odbiti od poreza i onda vremenom nešto manjim anuitetima. Isto tako političari SPD-a Lothar Binding i Michael Schrodi žele što prije ukinuti i potporu solidarnosti, vremenski ograničeno smanjenje poreza na promet, povećanje granice iznosa gdje se ne plaća porez, povećanje minimalne nadnice, veću potporu istraživanju...

Treći način kako da država potroši novac bi bio pomoći općinama i komunama. Tu je prijedlog da čitav novac od poreza za pogon (Gewerbesteuer) u sljedeće dvije godine ostane na lokalnoj razini, da Berlin ne sudjeluje samo s 50, nego s 90% ulaganja u komunalnu infrastrukturu - počev od škola pa do sportskih objekata, a istovremeno bi i očuvanju klime pomogla potpora sanacije komunalnih zgrada i u nabavi gradskih vozila s manjom emisijom plinova.

A onda su tu i automobili...

No već tu se nazire sukob ovisan o političkom usmjerenju: neki konzervativni političari ne žele sad još i nagrađivati općine koje su i prije krize loše upravljale svojim imutkom. A makar građevinski sektor nije bio glavna žrtva pandemije, tu oni imaju prijatelja i na drugoj strani koalicije: ministar prometa Andreas Scheuer (CSU) misli kako je ovo trenutak da milijarde krenu i u obnovu već derutnih cesta, mostova, željezničke mreže i dalekovoda u Njemačkoj.

Ali kad je riječ o prometu, tek tu se lome koplja: treba li poticati kupnju osobnih automobila? Automobilska industrija je također stradala u pandemiji, ali treba li poticati i kupnju vozila s motorima sa unutarnjim sagorijevanjem? Ili samo električnih vozila? Od sljedeće godine ionako dolazi novi porez na motorna vozila gdje se više kažnjavaju "prljavi", a nagrađuju "čisti" automobili. Naravno, ruku je ispružila i Njemačka željeznica koja je u ovim tjednima trpjela žestoke gubitke.

Što će na koncu biti i kamo će otići milijarde, to je unaprijed teško reći. Njemačka kancelarka Angela Merkel je tek najavila u najboljoj maniri Delfijskog proročišta kako će "umjetnost biti činiti tako da istovremeno potaknemo inovacije i održivo gospodarstvo čime bismo bili snažni i u područjima budućnosti." Što će to konkretno značiti mjereno u eurima i centima, to još nije posve jasno.