Žena maslinaste kože i prodornog pogleda pjeva o životu na rubu društva. I milijuni Rumunja ju slušaju. Video snimke Lolite Cercel početkom 2026. sakupili su milijune klikova na društvenim mrežama u Rumunjskoj. Pritom ta žena uopće ne postoji.

Lolita Cercel je virtualno stvorena alatima umjetne inteligencije. Njezino lice je generirano pomoću softvera, njen glas je sintetički napravljen, a glazbu je skladao kompjutorski program. „Cercel" na rumunjskom znači „naušnica" i to je naslov njezine prve pjesme. Sve je kod Lolite oblikovano prema zamislima jednog rumunjskog grafičara koji želi ostati anoniman i koji sebe jednostavno naziva „Tom".

Tom opisuje Lolitin stil kao „balkanski trip-hop". No mnogim rumunjskim slušateljima on snažno liči na manele, popularan rumunjski glazbeni žanr koji je nastao 1980-ih i 90-ih godina unutar romskih zajednica. Spaja tradicionalne romske melodije s modernim pop, plesnim i elektroničkim ritmovima i odavno je postao dio glazbenog mainstreama.

Na rubu društva

Tom je kao školarac bio reper, a kasnije je studirao filmsku režiju, ali bez većih uspjeha. Godinama kasnije je u jednoj knjižnici naišao na zbirku pjesama Mirona Radua Paraschivescua iz 1941. godine pod naslovom „Cantece tiganesti", što bi u prijevodu značilo „ciganske pjesme". Danas se taj naziv smatra uvredljivim izrazom za romsku zajednicu i ona ga uglavnom odbacuje.

Zbirka pjesama je objavljena u vrijeme kada su Romi u Rumunjskoj proživljavali jednu od najmračnijih faza svoje povijesti: deportacije za vrijeme Drugog svjetskog rata koje je provodio režim u Bukureštu, saveznik tadašnje nacističke Njemačke, pri čemu su život izgubili deseci tisuća ljudi.

Paraschivescu je o Romima pisao sa simpatijom, ali iz vanjske perspektive, poetski, a ne kao kroničar ugrožene zajednice. Ti tekstovi su inspirirali Toma za povratak glazbi. Tehničke mogućnosti su obavile ostalo: „Lolita je nastala kada su moja radoznalost i dostupni alati došli do razine na kojoj sam mogao stvoriti glas kakav sam želio."

Četiri mjeseca je Tom radio na tom liku. Kaže da je Lolita inspirirana ljudima iz siromašnog sloja u njegovom rodnom gradu na istoku Rumunjske, kao i s južnoeuropske periferije.

Od samog početka, kaže Tom, bilo je potpuno jasno da je Lolita proizvod umjetne inteligencije. Ipak naglašava da nije želio stvoriti romski lik. Lolita je „jednostavno žena s Balkana". Za mnoge u romskoj zajednici to nije važno.

„Ako izgleda kao patka…"

Romski aktivist Alex Stan iz Fonda za obrazovanje Roma vidi kod Lolite nešto poznato - ali i problematično. Lolitino ime, estetika, glazbeni stil i reference na duhovne prakse rasprostranjene u romskoj kulturi – sve to zajedno, po njegovom mišljenju, čini jasan obrazac. „Ako izgleda kao patka i ako se glasa kao patka, onda je to patka", rekao je Stan za DW. Projekt je, po njegovom mišljenju, nepošten, jer ni lik niti njegov tvorac nisu proživjeli „izuzetno složena iskustva jedne Romkinje".

I mlada romska aktivistica Alexandra Fin iz Cluja kritizira projekt kao „instrumentalizaciju romske kulture". Dok se stvarni romski umjetnici često podcjenjuju, jedan „virtualni, rasno naglašen i dehumaniziran romski identitet" odjednom postiže uspjeh, kritizira Fin. Za nju je to gorka ironija: „Razlika je rasizam."

Lolitin tvorac Tom odbacuje te kritike. Umjetnost, kaže, ne mora počivati na osobnom iskustvu. U video poruci generiranoj za DW brani se i sama umjetna Lolita: „Autor ne mora biti ubojica da bi napisao uvjerljiv kriminalistički roman; gluhi skladatelj može stvarati simfonije." Iskustvo je „jedan sastojak, a ne cijeli recept", napominje Lolita.

Romska glazba bez romskih glazbenika?

Za Alexa Stana taj argument nije dovoljan. „Upravo nastup uživo čini romsku glazbu posebnom“, kaže on. „To je potpuno drugačije iskustvo od studijske snimke, a pogotovo od proizvoda umjetne inteligencije." Osim toga, ističe on: „Imamo mnogo romskih umjetnika koji se žele afirmirati."

Problem je, kaže Stan, strukturalan: dok jedan umjetno stvoreni lik može postati viralan, mnogi stvarni umjetnici ostaju nevidljivi. Ograničavaju ih barijere glazbene industrije. „Stvara se dojam da postoji platforma za romsku glazbu - ali bez Roma."

Kao suprotan primjer Stan navodi Gorana Bregovića, koji je ostvario međunarodne uspjehe s glazbom pod utjecajem romske kulture. No, istoče on, to se dogodilo nakon dugogodišnje suradnje s romskim glazbenicima. I njemački producent Stefan Hantel, poznat prije svega pod umjetničkim imenom „Shantel", za svoj balkanski pop je radio sa stvarnim glazbenicima, među kojima su bili i neki iz Rumunjske. Tom je, naprotiv, taj proces prepustio algoritmu, kaže Alex Stan.

„Kao stvarna umjetnica vjerojatno bi propala"

Rumunjski glazbenik Cristian Stefanescu, poznat pod umjetničkim imenom "Electric Brother", smatra Lolitu zanimljivijom od mnogo čega što se čuje na komercijalnom radiju. Ali kaže: „Da je ona stvarna pjevačica s ovim materijalom, vjerojatno bi bila odbijena. Zato što je drugačija. A industrija ne želi ništa drugačije."

Takve brige Tom nema. On u međuvremenu nastavlja raditi na Lolitinom svijetu: vizualni koncepti, novi likovi, moguće suradnje.

Za ljude poput Toma umjetna inteligencija predstavlja demokratizaciju kreativnosti. Za druge, čini se, ona bi mogla postati instrument kulturne eksploatacije, u kojoj se priče manjina preuzimaju, preoblikuju i unovče bez njihovog stvarnog sudjelovanja.

Sama Lolita to, poetski ili ironično, sažima ovako: „Ako slušaš moju glazbu i nešto osjetiš, ne misliš na mene nego na sebe. Ja sam samo izgovor."