DW: Vi ste bili premijer Poljske od 2001. do 2004. Kakva bila atmosfera u zemlji uoči pristupa Europskoj uniji?

Leszek Miller: Bilo je mnogo očekivanja, ali istovremeno i mnogih političkih borbi. 2003. smo raspisali referendum koji je trebao pokazati da li Poljaci žele pristup prema uvjetima sporazuma sa EU. Naporno smo morali raditi da bi ishod bio dobar. Cijela vlada je putovala kroz Poljsku, razgovarali smo sa mladima u školama, sa radnicima u tvornicama i poljoprivrednicima koji su najviše dvojili u pristup Uniji. Rad se isplatio, jer je skoro 80 posto glasova bilo za pristupanje EU. To je bila pobjeda proeuropskih snaga.

Od čega su strahovali protivnici ulaska u EU?

Snage koje su i onda zagovarali "Ne" na referendumu imali su slične argumente kakve danas imaju protivnici Europe. Prije svega se radilo o strahu kako će Poljska izgubiti svoj suverenitet, da će se naš identitet utopiti u ogromnoj EU a Poljska će prestati biti Poljska. Drugo, poljoprivrednici su se bojali da će Nijemci tako legalno kupovati zemljišta koja su nekad tu imali jer je zemljište u Poljskoj jeftinije nego u Njemačkoj. Treći argument je bio da će napredna poljoprivreda Zapada uništiti našu poljoprivredu i više nećemo ništa izvoziti. Osim toga, strahovalo se kako će pasti kvaliteta života. Većina se nije ostvarila, ali neke teme tadašnje kampanje čujemo i danas, posebno ono o gubitku suvereniteta i staroj predodžbi Njemačke kao neprijatelja.

Zar u svim tim godinama politika nije pronašla odgovore na ove bojazni?

Postoje jasni protuargumenti. U posljednjih 15 godina smo imali golemu korist i uspio nam je civilizacijski skok. Naša država je primila potpora u iznosu od 110 milijardi eura, ako odbijemo naša plaćanja je to čistih 60 milijardi eura. Taj novac možete vidjeti svugdje dok prolazite Poljskom: vidite ga na našim cestama, na željezničkim postajama, u gradovima, u poduzećima. Ali ne radi se samo o novcu, nego je tu i mogućnost putovanja, izbora mjesta života i rada. Naravno, draže mi je kad mladi Poljaci rade u Poljskoj, ali im nitko ne može zabraniti da nađu posao izvan zemlje.

Poljska se suočava sa velikim demografskim problemom. Mladi odlaze i Poljakinje rađaju više djece u drugim zemljama EU  nego ako ostanu u svojoj domovini.

To je zbog različitog životnog standarda. Kad smo se pridružili Europskoj uniji prije 15 godina, BDP po glavi stanovnika bio je 42, 43% prosjeka EU. Nakon 15 godina, dostigli smo oko 70 posto prosjeka EU. Prosječni prihod u Poljskoj je 2 do 2,5 puta manji od prosječnog dohotka u EU. Dio Poljaka će i dalje tražiti posao u inozemstvu sve dok postoje te razlike. To će se promijeniti tek kad se izjednači blagostanje i socijalne usluge, na primjer zdravstvena skrb.

Desna nacionalistička stranka Pravo i pravda (PiS) koristi ovaj jaz koji je narastao nakon što je Poljska pristupila EU. Pobijedila je na izborima svojom socijalnom politikom.

Da, PiS je započeo mnoge oblike potpore i to naravno pomaže mnogim Poljacima. Ali PiS uopće može to plaćati zato jer je u Poljsku stiglo 110 milijardi eura.

Po ispitivanju europskog ureda za javno mnijenje, većina Poljaka podržava članstvo u EU. Međutim, u ispitivanjima uoči izbora za Europski parlament vodi PiS, dakle stranka koja je često dolazila u sukob s Bruxellesom. Kakvu to EU hoće Poljaci?

Vizije se razlikuju i čak samo u Poljskoj ne postoji tek jedna jedinstvena vizija EU. S jedne strane su težnje europskih entuzijasta koji smatraju da bi se Unija trebala integrirati, da bi europske institucije trebale imati još važniju ulogu i da bi trebala postojati zajednička vanjska, financijska, porezna i politika plaća. Na drugoj strani je koncept kojeg je zagovarao još Charles de Gaulle kao Europu nacija: veća težina nacionalnim državama koje bi tek labavo bile povezane. Stranka PiS vjeruje kako bi najbolja Unija bila ona koja bi se svela samo na ekonomiju. Surađujemo dakle na u gospodarstvu, ali bez zajedničkih vrijednosti, bez ustrajanja u načelu trodiobe vlasti i neovisnog sudstva.

Što ste mislili kad je Emmanuel Macron odjednom proglašen novim predvodnikom Europske unije?

Sviđa mi se manifest u kojem Macron piše da je Europi potrebno novo prosvjetiteljstvo. Mislim da je šteta što se u Poljskoj nije uopće raspravljao o tome. Niti premijer, niti predsjednik nisu o tome objavili svoj stav. Prošlo je pored nas bez mnogo pažnje. Macron je danas neformalni lider proeuropskog pokreta.

Macron je zagovornik i Europe „dvije brzine". Dakle tu su Pariz i Berlin, ali ne i Varšava.

Moram priznati: mislim kako se Europa sa dvije brzine ne može izbjeći. Prva brzina će nastati prije svega u zoni eura koja će jednog dana imati zajednički proračun. Nažalost, Poljska ide u drugoj brzini. Ako zamislimo vlak koji kreće prema zajedničkoj Europi, onda ćemo mi sjediti u drugom razredu. To me čini tužnim, ali računam kako će nakon PiS-a u Poljskoj doći drugi politički smjer vlade koja će dati sve od sebe da se Poljska priključi zemljama prve brzine.

Poljski mediji su proteklim mjeseci često pisali i o "Polexitu". Mislite li da je istupanje Poljske iz Europske unije realna mogućnost?

Vjerujem da stratezi PiS-a ne isključuju "Polexit". Ali možda ga razumiju drugačije nego Velika Britanija. Ali ono što se događa u Velikoj Britaniji je uplašilo i sve one koji su tome težili. Desni populisti, bila to Le Pen u Francuskoj ili Matteo Salvini u Italiji, više ne govore o napuštanju Unije. Ali će učiniti sve što mogu da Europsku uniju prilagode svojim predodžbama i smetaju u procesu integracije. To može dovesti do sloma u budućnosti. To je još opasnije nego da samo istupe. To je Trojanski konj.

PiS ipak nije isto što i ti pokreti u Francuskoj ili Italiji, povijest i politika Poljske su drugačije. Odakle dolazi dvojba u Europsku uniju u Poljskoj danas?

Najveća dvojba se može sažeti parolom: „Nekada Moskva, danas Bruxelles". Dakle, ništa se nije promijenilo. Mi jadni Poljaci smo konačno ustali da bi nas opet tjerali da klečimo sad pred Bruxellesom, ali to nećemo zahvaljujući PiS-u. Velik dio Poljaka to doista vjeruje. Onda su tu i izbjeglice. Angela Merkel je napravila grešku prije nekoliko godina. Nije razgovarala sa drugim vođama Europske unije i nije čak niti poštivala zakon kad je na svoju ruku otvorila granicu Njemačke. To je ozbiljno uzdrmalo zajedništvo Europske unije.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android