Königsplatz (u prijevodu: Kraljev trg) u Münchenu je mjesto s povijesnim značenjem. Na tom trgu su njemački studenti i profesori 10. svibnja 1933. zapalili knjige židovskih, komunističkih i drugih njima nemilih autora. Na Königsplatzu su marširali nacisti i na njemu se nalazila zgrada stranačke središnjice Nacionalsocijalističke njemačke stranke (NSDAP) Adolfa Hitlera koja je uništena tijekom bombardiranja posljednjih dana Drugog svjetskog rata. Mjesto na kojemu je stajala ta zgrada je dugo bilo neobrađeno, čak niti natpis nije podsjećao na značenje te adrese. Do 2012., kad je započeta izgradnja Dokumentacijskog centra o nacionalsocijalizmu oko kojeg su se u Münchenu gotovo dva desetljeća vodile rasprave i čije otvaranje je više puta odgađano.

Dug put do otvaranja Centra

"Uopćeno se može kazati da je to bilo teže u Münchenu nego u svim drugim gradovima u Njemačkoj, jer je on više opterećen prošlošću nego bilo koji drugi grad", objašnjava direktor Dokumentacijskog centra o nacionalsocijalizmu Winfried Nerding zašto je trajalo tako dugo od kraja nacionalsocijalizma do otvaranja takvoj jednog centra. U Münchenu je sve počelo, podsjeća Nerding: nacističke organizacije SS, SA ili Hitlerova mladež su tu osnovani uz veliku podršku minhenskog društva. No, sada je Dokumentacijski centar nakon dugih peripetija konačno gotov. Berlinski arhitekti Bettina Georg, Tobias Scheel i Simon Wetzel su za 28,2 milijuna eura izgradili jednu bijelu, kockastu i dobro vidljivu građevinu. "Kasno jest, ali nije prekasno", poručio je građanima Münchena Max Mannheimer koji je preživio holokaust.

I povjesničar Hans Günter Hockerts, bivši profesor na Sveučilištu Ludwiga Maximiliana u Münchenu, smatra da je Centar upravo za München važan: "Jer ovdje je NSDAP osnovan 1919/20. te je od početka do kraja ovdje bila središnjica stranke. Osim toga, München je preuzeo središnju ulogu umjetničke metropole za vrijeme Trećeg Rajha."

Moderna prezentacija

Trajna izložba u novom Dokumentacijskom centru će se na oko 1.000 četvornih metara baviti pitanjem zašto je baš München tako duboko potonuo u nacističku močvaru. U toj izložbi će se prikazati zločini nacionalsocijalista u Drugom svjetskom ratu, ali će svoje mjesto imati i informacije o neonacističkim zločinima terorističke ćelije NSU, počinjenih u novije vrijeme. Hockerts smatra važnim da se društvo i danas suočava s Trećim Rajhom, jednostavno da bi se pokazalo što se događa kad se izvan snage stave opća ljudska i građanska prava. "Jedno visokorazvijeno društvo se u roku od nekoliko godina može pretvoriti u jedno radikalno društvo izolacije", objašnjava taj povjesničar.

Nagrađivani redatelj i umjetnik Benjamin Heisenberg ima slično mišljenje. Zajedno s njegovim bratom Emanuelom Heisenbergom i umjetnicom Elisophie Eulenburg je kreirao jedan filmski kolaž: monitori ugrađeni u komade zida i raspoređeni svukud, a na kojima se prikazuju snimke povijesnih i suvremenih slika i tekstova. Tu se može nešto naučiti o procesima koji se upravo odvijaju u Njemačkoj, bilo da je riječ o pokretu Pegida ili radikaliziranju mladih, smatra Heisenberg. "Pitanje koje se postavlja je: Činim li ja ustvari išta za to da se društvo kreće u pravom smjeru, preuzimam li osobnu odgovornost za to kako se odnosim prema ljudima oko mene?"

Ti umjetnici su sa svojom neobičnom formom prezentacije na umu prije svega imali mlađu publiku. Ali i upravitelji Centra su za mlade na raspolaganje stavili cijeli kat s interaktivnim i multimedijalnim mogućnostima učenja i informiranja. Na primjer u obliku tematskih povijesnih staza ili audio-vodiča koje su osmislile gradske srednje škole.

Opominjući primjer za mladež

Bivša dopredsjednica Židovskog svjetskog kongresa i bivša predsjednica Središnjeg vijeća židova u Njemačkoj Charlotte Knobloch je uvjerena u to da je 28 milijuna eura, koliko je koštala izgradnja Centra, dobro uložen novac ukoliko se uspije mlade ljude senzibilizirati za krhkost slobode i demokracije.


Kao Židovka koja je preživjela Drugi svjetski rat i time i holokaust, Knobloch je poznata po tome da postavlja vrlo kritična mjerila kad je riječ o odnosu Njemačke s nacističkom prošlošću. Ali ovaj projekt "potpuno i u svakom pogledu" zagovara. "Važno je da se održava ne samo sjećanje na ono što je prošlo, već i ukazuje na aktualne probleme u našem društvu i diljem svijeta", poručuje Knobloch.

Prema riječima povjesničara Hockertsa, mladi se danas često i s pravom pitaju kakve veze davno prošla nacistička vremena imaju s njihovim životima. Ne samo paralele sa sadašnjošću su odgovor na to, kaže on, već i temeljne razlike između sadašnje Njemačke i nacističkog vremena.

Arhitekti tom zgradom u Münchenu žele postići "temeljni raskid s poviješću tog mjesta". Moderna kockasta zgrada bi, kako poručuju, trebala zamijeniti pečat koji su tom mjestu nekoć utisnuli nacionalsocijalisti.