U Slovačkoj još samo dva mjesta imaju njemačka imena: Kuneschhau i Hopgarten. Na slovačkom se zovu Kunesov i Hmeljnjica. Uz slovački, ondje je i njemački službeni jezik. Takozvani Karpatski Nijemci su u manjem broju prisutni i u drugim dijelovima zemlje. U glavnom gradu Bratislavi ima ih 2.420. Oko 16 posto stanovništva u Slovačkoj pripada manjinama. Mađara je 7,8 posto, slijede Romi s 1,2 posto, ali stvaran broj je prema stručnjacima daleko veći. Ispod jedan posto je još 13 nacionalnih manjina – od Bugara preko Ukrajinaca do Hrvata, dok je 2023. godine registrirano i 0,1 posto Vijetnamaca.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021. ukupno 3.318 osoba je izjavilo da im je prva nacionalnost Nijemac, a 5.255 ih je navelo da im je druga. Zajedno su to 8.573 osobe, što je dovoljno da ih država prizna kao manjinu. Ipak, to je samo 0,2 posto stanovništva. Unatoč malobrojnosti, Slovački nacionalni muzej posvetio im je „Muzej kulture Karpatskih Nijemaca" u Bratislavi, kao i još tri izložbena prostora u unutrašnjosti zemlje.

Njemačka srednjovjekovna uspješna priča

Generacijama su Karpatski Nijemci u Slovačkoj asimilirani, pa je na posljednjem popisu još svega 4.000 ljudi označilo njemački kao materinji jezik. Do Prvog svjetskog rata ih je bilo znatno više. Nijemci su se u 12. stoljeću počeli doseljavati na teritorij koji je tada pripadao Ugarskom kraljevstvu. Do 15. stoljeća naselili su gradove u tadašnjoj Gornjoj Ugarskoj. Mađarski kraljevi dovodili su ih kao obrtnike, rudare i učitelje.

Tijekom vremena postali su vodeći srednjovjekovni sloj stanovništva u današnjoj Bratislavi koja je na njemačkom nosila naziv Pressburg, kao i u još tri oblasti u današnjoj Slovačkoj (Hauerland, Oberzips i Unterzips). Od sredine 19. stoljeća nisu samo Slovaci bili izloženi snažnom pritisku mađarizacije, već i Nijemci, a poslije Prvog svjetskog rata povećao se dolazak Slovaka dok su Mađari odlazili. I broj Nijemaca se smanjivao u prvoj Čehoslovačkoj (1918.-1938.). Njihov udio u stanovništvu je 1910. bio 6,8 posto, dok je 1930. iznosio svega 4,5 posto.

Otuđenje i protjerivanje

Marionetska klerofašistička slovačka država je tijekom Drugog svjetskog rata pokušala njemačku manjinu, koja je brojala 130.000 ljudi, tretirati povlašteno, ali niti izdaleka nisu svi pripadnici manjine bili pristaše nacista. Slovačka marionetska država dopustila je formiranje Njemačke stranke, koja je okupila 60.000 članova. Iako se manje od polovice Nijemaca povezivalo s antisemitizmom i nacističkom propagandom, došlo je do sve većeg otuđenja od slovačke većine.

Uslijedio je slovački narodni ustanak 1944. Crvena armija se približavala granicama. Slovački kolaboracionistički režim, na čijem je čelu bio katolički svećenik Jozef Tiso i njemačke vlasti organizirali su masovnu evakuaciju. Ustanici su vršili masovna strijeljanja Nijemaca. Slovački povjesničar Martin Lacko navodi da je ubijeno 1.500 Nijemaca. Do danas nije utvrđen ni točan broj žrtava niti broj evakuiranih. Pretpostavlja se da je uglavnom u sudetsko područje izbjeglo dvije trećine Nijemaca.

Poslijeratno razdoblje – od protjerivanja do povratka

Dio Nijemaca se poslije rata vratio u Slovačku, ali je već 1946. došlo do prinudnog iseljavanja iz Čehoslovačke u kojoj su već dominirali komunisti. Prijelazna Narodna skupština Čehoslovačke donijela je odluku koja se često pojednostavljeno naziva Benešovim dekretom. U popisu stanovništva iz 1950. svega je 5.000 ljudi navelo da su po nacionalnosti Nijemci.

Slovački nacionalni savjet je poslije demokratskih promjena 1991. izdao priopćenje u kojem je „pružio ruku pomirenja“ distancirajući se od ideje kolektivne krivnje. Već 1999. Karpatski Nijemac Rudolf Schuster izabran je za predsjednika Slovačke i ostao je na toj dužnosti do 2004. Njemu je sada već 90 godina i na lokalnom njemačkom dijalektu sebe naziva „komunističkim katolikom“. On je bio pragmatični tradicionalist s karijerom u socijalizmu, a bio je i gradonačelnik slovačkog grada Kosice. Često ga kritiziraju zbog njegovog nekadašnjeg članstva u Komunističkoj partiji. Ipak, kod svojih sugrađana još je uvijek omiljen.

U današnjoj Slovačkoj Nijemci su na dobrom glasu kao poduzetnici i investitori, turisti ili pripadnici manjine. Vrlo rijetko stižu negativne izjave iz ekstremno nacionalističkih krugova, a odnose se na doba nacizma.

Trenutno, ministrica kulture iz Nacionalne stranke Martina Simkovicova planira pooštriti zakon o državnom jeziku. Debatu o tome pažljivo prate predstavnici nacionalnih manjina, jer je njihov opstanak povezan s pravom na upotrebu materinjeg jezika.

Između njegovanja tradicije i rada s mladima

Nijemce službeno zastupa Udruga Karpatskih Nijemaca u Slovačkoj. Slovačka država joj pomaže, a Udruga se bavi očuvanjem njemačkog jezika i tradicije, organizira okupljanja i skupove s narodnim nošnjama, kao i školske projekte. Web portal i mjesečni časopis njemačke manjine u Slovačkoj zove se „Karpatenblatt“, a tu je i podcast „Karpatenfunk“.

Izuzetno modernu Njemačku školu u Bratislavi, u kojoj su dječji vrtić, osnovna škola i gimnazija, pohađa 400 učenika. U zimskom odmaralištu Poprad postoji dvojezična škola.

U bivšim centrima kulture Karpatskih Nijemaca, kao što je grad Kežmarok (na njemačkom Kesmark), povremeno se organiziraju folklorni događaji na kojima se njeguju njemački dijalekti, narodne nošnje i pjesme. No, pomoć iz Njemačke ima i svoje granice. Veleposlanik Njemačke u Slovačkoj Thomas Kurz je u intervjuu za međunarodni slovački radio u rujnu ove godine diplomatski izjavio da se raduje zbog njemačkog života u Slovačkoj - "ako još uvijek postoji".

ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku