Europska unija namjerava paket o zaštiti klime usvojiti na sastanku na vrhu u prosincu. Tada u poljskom gradu Poznanu započinju i pregovore o novom sporazumu o svjetskoj klimi koji bi 2012. godine stupio na snagu nakon isteka Protokola iz Kyota.

Europska unija želi biti primjer i predstaviti svoj paket o zaštiti klime u Poznanu. Šefovi država i vlada 27 zemalja članica Unije još u ožujku 2007. godine dogovorili su tri klimatska cilja: Do 2020. godine količina CO2 u Europi smanjila bi se za 20 posto, udio obnovljive energije porastao bi za 20 posto i efikasnost u korištenju energije porasla bi za 20 posto. Sve zajedno se ukratno zove “ciljevi 20-20-20”.

Žestoke rasprave članica i Europskog parlamenta

Od tada vlade zemalja članica i Europski parlament vode žestoke rasprave o provedbi paketa zaštite klime kojeg je predložila Europska komisija. Usvajanje je predviđeno u prosincu ove godine. Radi se prije svega o tome koliko CO2 mora smanjiti svaka članica i svaki industrijski sektor. Njemačka, primjerice traži iznimke za pojedine industrijske branše, kao što su čeličane, jer te industrijske grane troše mnogo energije i izložene su velikoj globalnoj konkurenciji. Vlada u Belinu strahuje da će kod ovako visokih nameta cijela industrijska grana napustiti zemlju.

Usvajanje klimantskog paketa prestižan projekt Francuske

Na sastanku na vrhu u Bruxellesu prošloga tjedna šefovi država i vlada dogovorili su da će unatoč financijskoj krizi i smanjenju gospodarskog rasta ostati kod cilja usvajanja klimatskog paketa do kraja ove godine. To je ujedno i jedan od najprestižnijih projekata trenutnog Predsjednika Europske unije, francuskog šefa države Nicolasa Sarkozyja. Pariz do kraja godine vodi Predsjedništvo a time i pregovore.

Cilj EU-a potaknuti SAD i Kinu na sudjelovanje

Cilj je da u prosincu kada započinju međunarodni pregovori, potaknuti na sudjelovanje velike zagađivače zraka kao što su SAD, koji nisu potpisali Protokol iz Kyota, ali i Kinu. U borbi protiv opasnog zagrijavanja zemlje potrebno je da se što više zemalja obveže da će u određenom vremenskom roku smanjiti ispuštanje štetnih plinova za količinu koja će se točno odrediti za svaku zemlju pojedinačno. Tu je prije svega riječ o plinu koji stvara stanje staklenika, ugljični dioksid koji je posebno odgovoran za promjenu klime.