Mirovni proces između turske vlade i Kurda nije u potpunosti propao. Obje strane imaju interese za pomirenje. No, događaji u Kobaneu su ponovno rasplamsali latentno nepovjerenje turskih Kurda prema Ankari. Pa ipak, da se mirovni proces u svom trenutačnom obliku završio, ipak nije nešto za čime treba žaliti. U svojoj srži, on se ionako sastojao od tajnih pregovora između turske obavještajne službe i uhićenog vođe PKK-a, Abdullaha Öcalana uz sudjelovanje nekih kurdskih političara i vođa neregularnih vojnih postrojbi. Do sada još nisu poznati zaključci kao ni rokovi pojedinačnih etapnih ciljeva. Ankara se trudi dobiti na vremenu. No, cilj ne može biti mir zaključen samo na pregovorima između suradnika obavještajne službe i terorističke bande. Ovakav oblik pregovora u kojima su sudjelovali samo predstavnici PKK-a, ovu organizaciju su samo nepotrebno ojačali. No, ova teroristička organizacija ne može zastupati i govoriti u ime svih Kurda. Jedan novi mirovni proces bi stoga trebao uključiti i druge Kurde.

Original komentara Michaela Martensa je prvobitno objavljen na stranicama dnevnika Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Alle Rechte vorbehalten/Sva prava zadržana.

Copyright Frankfurter Allgemeine Zeitung GmbH, Frankfurt am Main

http://www.faz.net