U jednom od najpopularnijih berlinskih kabareta "Bar jeder Vernunft" ovog mjeseca opet nastupa popularni trio „Geschwister Pfister“. Njegova ženska članica je Andreja Schneider koja već više do 20 godina glumi ulogu "Gospođice Schneider iz Bugarske", doseljenicu koja govori njemački s jakim slavenskim naglaskom.

Ovaj trio je u devedesetim godinama bio pravi kult na berlinskoj kazališnoj sceni, a i danas su karte za njihove predstave rasprodane danima prije nastupa. To naravno raduje Andreju Schneider i dodaje kako je stalno neko zove i traži karte za predstavu.

Iako je pedesetogodišnja atraktivna glumica u svojoj karijeri nastupala u više filmskih i kazališnih uloga, kaže kako joj je ova najdraža. Naime, tu ulogu je sama izmislila dok je još kao studentica bila konobarica u jednoj od berlinskih kavana i tamo slučajno upoznala dva njemačka glumca, Tobiasa Bonna i Christopha Martia.

Nije bilo vrijeme za komediju o Hrvatskoj

Oni su tada već bili poznati kao Geschwister Pfister (braća Pfister) i mlada Zagrepčanka im je predložila da im se pridruži. Preuzela je ulogu gospođice iz Bugarske - mada je i na pozornici trebala isprva zadržati i svoje hrvatsko porijeklo, objašnjava glumica.

"Ali to je bilo vrijeme rata u Hrvatskoj i jedna tako vesela figura jednostavno nije odgovarala tadašnjem vremenu. Tako sam se ipak odlučila za Bugarsku - i na nju se mogu projicirati svi ti klišeji vezani za Istočnu Europu, koje ja jako dobro poznajem.“

Andreji Schneider je bilo tek dvije godine kad je njena obitelj napustila rodni Zagreb i došla u Njemačku. Tu je provela djetinjstvo, završila školu, studirala slavistiku, no svake godine se sa porodicom za vrijeme školskih praznika, vraćala u Hrvatsku.

"Imam jako lijepe uspomene na to vrijeme. Uglavnom sam (u Hrvatskoj) provodila 6 ljetnih tjedana. Imali smo mali brod, Lastavicu, jedrili. Još uvijek u nosu imam taj miris mora i borova.“

Još uvijek se osjeća Hrvaticom

I danas rado provodi vrijeme na Jadranu, kod roditelja koji žive u Rovinju. Jedino žali što ne govori dovoljno dobro hrvatski da bi i tamo mogla nastupati kao glumica. "Ja osjećam hrvatski, jedem hrvatski“, dodaje kroz smijeh, „no stidim se što sam tako zapostavila moj materinji jezik“.

Ali to što govori njemački kao da joj je materinji jezik i, za razliku od kazališne uloge, bez ikakvog stranog naglaska joj pomaže da ne dobiva samo uloge koje se uglavnom nude glumicama "istočnoeuropskog podrijetla“: "Da, to je ovdje uobičajeno. Naravno da se meni nude i uloge rumunjskih opernih pjevačica ili poljskih čistačica. To su ti uobičajeni klišeji koji vladaju u Njemačkoj. No ja mogu igrati sve uloge.“

I igrala ih je. Nastupala je i u uspješnim filmovima poput "Das Leben ist eine Baustelle" (Život je gradilište), a nastupala je i u njemačkoj izuzetno popularnoj kriminalističkoj televizijskoj seriji "Tatort". Ali usprkos brojnim filmskim ulogama, ipak su joj draži nastupi u kazalištu. Tu osjeća neposredniji odnos s publikom i njihovu reakciju. Nastupa u više uglednih kazališnih kuća, između ostalog u produkcijama poznate njemačke glumice Katharine Talbach, s kojom je također osmislila veoma uspješnu predstavu "Zwei auf einer Bank".

U devedesetim godinama je glumila zajedno s jednim od najpoznatijih glumaca u Njemačkoj, nedavno preminulim Ottom Sanderom, ali prati i što se dešava u Hrvatskoj. Od hrvatskih glumaca još uvijek najviše voli, također preminulog Vanju Dracha, čiji je glas kao dijete slušala u bajkama „Snjeguljica“ i „Pepeljuga“.

I danas voli bajke, voli pjesme i voli, ističe, svoju publiku. I mnogi Hrvati dolaze na njene predstave, neki je sačekaju nakon predstave da joj kažu kako su ponosni na nju. A ona je, kaže, ponosna, što je uspjela ostvariti svoj životni san i postati glumica. Samo, šteta što u kazališnu povijest neće ući kao "Fräulein aus Kroatien.“