Prosvjedi protiv vladine mirovinske reforme ne u Francuskoj ne jenjavaju. Sinoć se, prema navodima sindikata, širom zemlje okupilo oko 2,8 milijuna ljudi. Toliko demonstranata nije bilo više od deset godina u tzemlji.

Konstantno su se čuli povici poput „On est la, on est la, meme si Macron ne veut pas, on est la" („Mi smo tu, čak i ako Makron to ne želi"). Jer, iako vlada inzistira na tome kako je mirovinska reforma apsolutno neophodna, mnogi Francuzi su protiv planova. Pa čak i neki ekonomisti.

Jedan od prosvijednika je i Frank Lopes Costa. „Ne radi se samo o mirovinama – reforma dovodi u pitanje srce našeg socijalnog sistema", kaže za DW 35-godišnji učitelj. "Vremena su ionako teška, i zbog rasta cijena. Sada man žele nametnuti i ovu reformu. Francuska postaje ekonomski sve liberalnija, ali mi to ne želimo." Prema istraživanjima, udio Francuza koji se, poput Lopesa Coste, protivi reformi, raste – nedavno je iznosio skoro 70 posto.

Vlada smatra da je reforma neophodna

Vlada tvrdi da je reforma hitno potrebna. „Želimo zadržati naš sustav plaćanja doprinosa. Ova reforma će jamčiti budućnost naših mirovina", rekla je premijerka Elisabeth Borne u Senatu sredinom siječnja. Za razliku od drugih zemalja kao što je Njemačka, Francuska ima čist sustav plaćanja doprinosa, bez ikakvih elemenata privatnog osiguranja. Postoje općti mirovinski fondovi za zaposlene i državne službenike, te 27 posebnih fondova, na primjer za baletske plesače u Pariškoj operi i policajce koji ranije odlaze umirovinu.

Planira se podizanje minimalne starosnu granicu za odlazak u mirovinu sa sadašnjih 62 na 64 godine do 2030. godine. Pored toga, od 2027. godine ljudi bi morali raditi najmanje 43 godine – a ne više 42 – da bi ostvarili pravo na punu mirovinu. Zadržava se pravo odlaska u punu miriovinu s navršenih 67 godina života.

Reforma bi trebala jamčiti raniju mirovinu onima koji su posebno rano počeli raditi i zadržala bi određene posebne fondove, dok bi u isto vrijeme ukinula druge. Macron također planira podizanje minimalnu mirovine za 100 eura na oko 1.200 eura mjesečno.

Tko isplaćuje mirovine državnim službenicima?

Vlada svoje argumente zasniva na izvještaju stručne komisije koju je sama osnovala. Shodno tome, rashodi za mirovine u 2032. bi bili do 14,7 posto bruto domaćeg proizvoda, a ne sadašnjih 13,8 posto. Za mnoge ekonomiste je stoga ispravno pooštravanje minimalne starosne granice za odlazak u mirovinu – također i s obzirom na demografski razvoj.

„Godine 1950. četiri radnika su financirala jednog umirovljenika, 2000. su bila samo dva, a 2040. će biti 1,3. To više neće biti održivo", kaže Jean-Marc Daniel, profesor emeritus ekonomije na ESCP Poslovnoj školi u Parizu. „Jedini razlog zašto mirovinski fond još nije u minusu je to što država, između ostalog, plaća i mirovine državnim službenicima. Da to nisu uradili, nastao bi minus od 30 milijardi eura.”

Ekonomist Philippe Crevel, šef pariškog istraživačkog centra Cercle de l' Epargne, se slaže. „Ova reforma je neophodna jer nam je potrebno više radnika za poticaj ekonomskog rasta", rekao je on za DW. „U Francuskoj je stopa zaposlenosti među starijim osobama relativno niska u usporedbi s drugim zemljama. Podizanje minimalne starosne granice za odlazak u mirovinu bi je automatski povećalo.”

Konfuzna debata između stručnjaka

Ali, ne stoje svi ekonomisti iza reforme. I, paradoksalno, njihovi protivnici se oslanjaju na isti izvještaj stručne komisije koji vlada navodi kao dokaz. U njemu se navodi da je „u zavisnosti od političkih preferencija, i sasvim legitimno provesti mirovinsku reformu, i ne provoditi ju". Uostalom, rezultati proračuna nisu pokazali da će izdaci izmaći kontroli.

Za Michael Zemmour, ekonomskog stručnjaka sa Sorbonna, ovo je dokaz da vlada provodi reformu iz drugih razloga. „Naš mirovinski sustav dobro funkcionira i zato što je starosna granica za odlazak umirovinu već povećana prethodnim mjerama", rekao je on za DW. „Vlada samo želi izbalansirati svoj budžet jer je uglavnom dala poreske olakšice kompanijama – i sada želi malo po malo demontirati naš socijalni sustav.”

Ponosni na posao - i na penziju

Suočeni sa takvim neslaganjem, Francuzi jedva da znaju što da misle, kaže sociološkinja Danièle Linhart, specijalizirana za područje rada. „Medijski stručnjaci zasipaju nas primjerima i analizama u koje se jedva nešto razumijemo", kaže ona za DW. "Ljudi vide da zaključak analize zavisi od ideologije stručnjaka. Ovdje se radi o tome u kakvom društvu želimo živjeti - tržišno orijentiranom, u kom preovladava zakon jačeg, ili onom koje ublažava nejednakosti."

Istovremeno, ljudi u ovoj zemlji posebno osjetljivo reagiraju na temu mirovinske reforme. „Francuzi imaju vrlo poseban odnos prema radu, koji datira još iz vremena Francuske revolucije", objašnjava ona. „Ona je ustanovila načelo da svoju radnu snagu možete prodati samo kao slobodan građanin. Rad je tako postao simbol klasne borbe. Ljudi su se dugo borili za pravo na mirovinu u određenoj starosnoj dobi. A Francuzi se ne žele tek tako odreći ovog prava. Nove demonstracije i štrajkovi su već najavljeni.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu