Na zemljanom putu od sela Miratovac, krajnje južne točke Srbije ka Sjevernoj Makedoniji, gotovo da nema nikoga. Ovdje je samo ploča s natpisom „Granični pojas – zabranjeno je kretanje i zadržavanje u graničnom pojasu bez dozvole".

To je put ka žičanoj ogradi o kojoj se šuška već danima. Malo niže stoji jedna od brojnih policijskih patrola. Zaustavljaju nas srpska i austrijska policija koja je tu u sklopu Frontexa, i ne dozvoljavaju dalje.

Pitamo ih za ogradu. Postoji li zaista? Gdje je? Čemu služi? Tko ju postavlja i zašto? Nasmijana policajka rukom pokazuje ka granici, ali odgovara da se dalje ne može i da moramo natrag. DW je uzaludno čekao na odobrenje granične policije, iako smo zahtjev poslali nekoliko dana ranije.

Država kupila zemlju

Na tom istom zemljanom putu u povratku srećemo mještanina Miratovca, sela koje nastanjuju Albanci, na traktoru. Pošao je u kukuruz koji se nalazi svuda naokolo. Na lošem srpskom kaže da „ne govori srpski".

Kaže da ništa ne zna o ogradi jer je njegova njiva daleko od granice, a on na granicu ne ide. Dodaje da dugo nije vidio migrante da prolaze tim putem koji je prije pet godina bio dio Balkanske rute. To je bila prva stanica u Srbiji za migrante koji su dolazili u kolonama.

O žičanoj ogradi koja dijeli Srbiju i Makedoniju kod sela Miratovac šuška se već danima, pojavile su se i prve fotografije, ali se detalji ne znaju.

O ogradi je prethodnih dana jedino govorio predsjednik Opštine Preševo, Šćiprim Arifi, kada je izjavio da ogradu gradi Srbija i to u dogovoru s Europskom unijom kako bi spriječila ulazak migranata u Srbiju. Međutim, EU je izdala priopćenje u kojem to negira.

U priopćenju se navodi da je od početka 2015. godine EU donirala značajnu financijsku i tehničku pomoć u vrijednosti od više od 100 milijuna eura, ali da to ne uključuje ogradu, te da to nije dio niti jednog sporazuma. Sve druge institucije šute. Policija patrolira uzduž granice, a ogradu gotovo nitko nije vidio.

Tek jedan zemljoradnik kaže da je država Srbija od njega kupila hektar i pol zemljišta, ali da mu još nije dala novac. Ne zna ni koliko treba dobiti, a ni kada. Samo da će mu biti plaćeno. Pokazuje nam da ograda ide od autoceste do brda iznad Miratovca što je otprilike jedan kilometar.

Traže se odgovori

Sa srpske strane granice se samo nagađa čemu ograda služi, tko ju gradi i zašto ju čuvaju i srpska i austrijska policija. Ni s makedonske strane ne znaju mnogo više. Ogradi je pak prišao makedonski fotograf agencije AFP Robert Atanasovski.

Za DW kaže: „Do ograde se dolazi preko graničnog prijelaza Tabanovce, ide se prugom pješice kilometar i pol. Žica ide kroz šumu i ne vidi se cijela, ja sam vidio samo dijelove dugačke 50 do 100 metara. Ima tamo i nekih radnika koji su kratko radili, a poslije otišli. Nitko ne čuva ogradu, nema policije, jer je ona sa srpske strane, a naša policija kaže da je nisu vidjeli i da ništa ne zna o tome. Ograda izgleda ozbiljno, kao ona između nas i Grčke, visoka je sigurno dva i pol metra", kaže Atanasovski.

Još nije poznato hoće li sljedećih dana netko istupiti s više informacija o razlozima podizanja ograde na granici između Srbije i Sjeverne Makedonije. Za sada nevladine organizacije koje se bave pitanjima izbjeglica zahtijevaju od Srbije da se izjasni je li promijenila politiku prema migrantima.