Hagen von Tronje, vazal burgundskoga kralja Gunthera, odvezao je s imanja u Wormsu na nepoznato mjesto na Rajni 144 kola natovarena zlatom. To je blago kralja Nibelunga do kojega je Hagen došao ubojstvom Siegfrieda, koji je nekoć ubio zmaja i postao junak. Zlato je Hagen potopio u Rajni. Tako barem priča Pjesma Nibelunga, prvi njemački junački ep.

Zmajeva krv, vjernost, izdaja

Početkom 13. stoljeća nepoznati autor je napisao tu pripovijest. U njoj se govori o zmaju, lijepim ženama, hrabrom borcu Siegfriedu i vječitoj borbi oko ljubavi, vjernosti i izdaje. Ali, Pjesma Nibelunga nije samo priča iz mašte. Ona ima povijesnu jezgru, propast burgundske loze početkom petog stoljeća. Likovi kao burgundski kralj Gunther stvarno su postojali.

Je li onda možda i blago stvarno postojalo? Tragači za blagom do danas sanjaju o tomu da pronađu blago Nibelunga. Tim blagom je opsjednut i arhitekt Hans Jörg Jacobi iz Mainza. Ali, njega ne motivira čežnja za bogatstvom nego želja da riješi tu književnu zagonetku. Skupa sa svojim ocem, koji je u međuvremenu umro, 40 godina je tražio skriveno blago. "To je jedna od rijetkih, još mogućih avantura", kaže Jacobi. Za njega nibelunško blago nije bajka, iako priznaje: "Čovjek u to mora vjerovati." Pjesma Nibelunga samo u jednoj rečenici govori o tomu gdje je Hagen potopio blago u rijeku. "Dao ga je potopiti kod Lochea u Rajnu." Pojam Loche već 40 godina fascinira Jacobija.

Arheološko bušenje

On je uvjeren da je to mjesto našao na katastarskim nacrtima. "To je ime i ono označava Lochheim, mjesto koje danas više ne postoji." Lochheim se nalazio tamo gdje Rajna i danas ima jedno od svojih najdubljih mjesta, u blizini mjestašca Gernsheima. Rijeka tu pravi oštar zavoj. Osim toga to je mjesto samo dvadesetak kilometara udaljeno od Wormsa, bivšeg sjedišta Burgunda. Je li tu zlato Nibelunga na dubini od 25 metara? "Danas je to mjesto na kopnu, pored Rajne", kaže Jacobi. Jer, rijeka je kroz stoljeća mijenjala svoj tok. Uz pomoć jedne tvrtke za bušenje Hans Jörg Jacobi i njegov otac su 1970-ih godina kod Gernsheima proveli i arheološko iskapanje. Ali, blago Nibelunga nisu pronašli. Nakon desetak metara svrdlo je naišlo na mramor. Traga blagu Nibelunga nisu pronašli ni ronioci u Rajni. Ali, Jacobi ne želi odustati od potrage. On još uvijek kod kuće ima debele registratore s podacima mjerenja. "Želim pronaći blago i dokazati da je Pjesma Nibelunga istinita."

Stilizacija u nacionalni simbol

Ni profesorica germanistike Anna Mühlherr sa Sveučilišta u Tübingenu ne vjeruje da je blago Nibelunga bajka. Za nju je blago književno sredstvo kojim se objašnjava uspon i pad dinastija. Taj motiv se pojavljuje i u drugim srednjovjekovnim pripovijetkama. "Publika bi trebala shvatiti da blago ne treba dirati." U prenesenom smislu to znači da kraljevu moć ne treba dovoditi u pitanje. Na kraju Pjesme Nibelunga nitko više nije na životu tko zna gdje je blago skriveno. Je li to kraj priče?

Nije. Blago je postalo mit, a to ima veze s njemačkom poviješću. Dok je u srednjem vijeku Pjesma Nibelunga bila vrlo omiljena, nakon nekog vremena je potpuno pala u zaborav. Tek 1755. je ponovo otkriven jedan stari rukopis. Od tada su je slikari i književnici stilizirali u njemački nacionalni ep. A što je za takav ep prikladnije nego priča o apsolutnoj vjernosti vlastitom narodu i kralju?

U vrijeme kad nije postojala njemačka država blago na dnu Rajne je postalo simbolom njemačkog jedinstva. U romantizmu su slikari kao Moritz von Schwind kombinirali motive blaga kao zlatnu krunu s crno-crveno-zlatnom zastavom. Sredinom 19. stoljeća je to bio znak želje brojnih revolucionara za njemačkom državom, a danas su to boje njemačke nacionalne zastave.

"Sjaj Njemačkog carstva"

I u književnosti je blago nacionalistički iskorištavano. Književnik Ernst Moritz Arndt pjevao je u 19. stoljeću o blagu kao "sjaju Njemačkog carstva". Ali, bilo je i oprečnih glasova. Pjesnik Heinrich Heine je primjerice u svojoj pjesmi "Njemačka u ljeto 1840." ismijavao nacionalni mit i "zlatnu krunu".

Skladatelj svjetskoga glasa Richard Wagner posvetio je blagu čak čitavu operu, Rajnino zlato. Opera koja je praizvedena 1876. govori o tri kćeri Rajne koje čuvaju blago. Wagner se, međutim, pritom nije jako ravnao prema Pjesmi Nibelunga nego prema nordijskim pričama i dodao je nove likove.

"Zanimljivije nego slijetanje na Mjesec"

Umjetničko bavljenje blagom Nibelunga danas nije više tako politički obojeno. Ali, njegova fascinacija i dalje traje. Tom pričom se bave televizijski filmovi i fantastični romani, slike, pa i Festival Nibelunga u Wormsu. Priča o blagu Nibelunga dospjela je i do pacifičke države Naurua, koja je nekoć bila njemačka kolonija. 2003. je tamo napravljen zlatnik s natpisom "Nibelungen Treasue".

Nastavlja se i potraga za blagom. Uz spomenuti Lochheim spominju se i druga mjesta gdje bi se blago moglo nalaziti, kao primjerice jedna livada u Rheinbachu, južno od Bonna. Ali, ni tu nije ništa pronađeno. Nema veze, kaže Anna Mühlherr. "I povijesno-imaginarno je dio jedne kulture. U svijetu mašte je blago nešto vrlo realno." Tko zna, možda jednoga dana ipak iz Rajne budu izvađeni tovari zlata. Za Hansa Jörga Jacobija bi takav događaj bio "gotovo zanimljiviji od slijetanja na Mjesec".