Adolf Hitler nije imao ni plavu kosu niti je bio osobito visok - baš kao i mnogi drugi Nijemci. Nacistički ideal "arijevca" nordijskog podrijetla bio je više iznimka nego pravilo. Podrijetlo je stoga bilo ključno: od 1935. nadalje svi građani Trećeg Reicha morali su dokazati, pomoću "arijevske potvrde", da u njihovim venama ne teče židovska ili "ciganska" krv, prateći svoje podrijetlo najmanje tri generacije unatrag.

Državni službenici, liječnici i odvjetnici u tadašnjoj Njemačkoj morali su ovaj dokaz dostaviti već dvije godine ranije. Često je bilo potrebno dugotrajno istraživanje prije nego što su građani mogli predati svoje rezultate uredu za genealoška istraživanja na provjeru.

Nacionalsocijalisti su proglasili njemački narod "superiornom rasom gospodara", dok su Židovi smatrani "inferiornom" rasom čiji su pripadnici najprije sustavno izopćavani, a zatim i ubijani. U propagandnim filmovima se tvrdilo da Židovi žele uništiti svjetski poredak i oteti moć i vodstvo "rasi gospodara". U karikaturama, posebno u novinama koje su poticale mržnju "Der Stürmer", Židovi su groteskno prikazivani s velikim, kukastim nosovima i pohlepnim izrazima lica.

Međutim, postojali su i narodi kojima su nacisti pripisivali "arijevske" karakteristike, a najznačajniji su bili nordijski i skandinavski narodi. Ako bi naišli na plavokosu, plavooku djecu u Latviji, Poljskoj ili bilo kojoj drugoj okupiranoj zemlji, nisu imali problema s oduzimanjem te djece od majki i germanizacijom u takozvanim "Lebensborn" domovima. Bila je to ideja zapovjednika SS-a Heinricha Himmlera, koji je želio potaknuti širenje "rasno vrijedne" populacije.

Riječ "arijevski" također je bila osnova za "arijanizaciju" - konfiskaciju i prijenos židovskih poduzeća i židovske imovine nežidovima. 

Tko su bili pravi Arijevci?

Arheološki nalazi pokazuju da izraz arijevac postoji više od dva milenija. Oko 500. godine prije Krista perzijski vladar Darije I. dao je uklesati grobnicu u stijeni u današnjem Naqsh-e Rostamu u Iranu. Natpis glasi: "Ja sam Darije, veliki kralj... Perzijanac, sin Perzijanca, Arijevca, arijskog podrijetla." Riječ se također pojavljuje u svetim tekstovima u Indiji, napisanim na sanskrtu.

Izvorno je "arya" - što znači "plemenit" ili "častan" - bio naziv koji su koristili narodi u Indiji i Iranu. Oni potječu od nomada koji su doselili s područja današnje Ukrajine, Kazahstana i južne Rusije. Znanstvenici su kasnije klasificirali Arijevce kao pripadnike zajedničke indoeuropske jezične obitelji kada su prepoznali sličnosti između većine europskih jezika, kao i sanskrta i perzijskog (farsija).

Rasističko interpretiranje pojma

Pojam "arijevac" prvi je put rasistički korišten sredinom 19. stoljeća. U svom opsežnom djelu "Esej o nejednakosti rasa" (napisanom između 1853. i 1855.) francuski pisac i diplomat Joseph Arthur de Gobineau podijelio je čovječanstvo na bijelu, žutu i crnu rasu. Njegov zaključak: izvorna bijela arijevska rasa bila je superiorna nad ostalima, odlikovala se "neizmjerno superiornom inteligencijom" i predodređena je za vladanje. Istovremeno je kritizirao miješanje rasa, jer to, kako je pojasnio, ugrožava kvalitetu izvorne arijevske rase i čovječanstva u cjelini. 

Gobineauova teorija isprva nije naišla na velik interes njegovih suvremenika, ali desetljećima nakon objavljivanja, dobivala je na popularnosti. Mnogi znanstvenici i akademici koristili su ju kao temelj za vlastite rasprave o toj temi. Jedan od njih bio je Houston Stewart Chamberlain (budući zet Richarda Wagnera). Britanac je 1899. objavio knjigu "Temelji devetnaestog stoljeća" u kojoj je Gobineauove rasne teorije podigao na novu razinu.

Chamberlain je veličao njemačku "germansku" rasu. Međutim, potpuno svjestan da se nisu svi Nijemci uklapali u Gobineauov fizički arijevski ideal, pozivao se na vrijednosti za koje je vjerovao da su određene krvlju: poštenje, odanost i marljivost bile su, po njegovom, uobičajene karakteristike Nijemaca. Židovsku rasu, koju je smatrao manjkavom u kreativnosti i idealizmu te isključivo materijalističkom, smatrao je prijetnjom "germanskim arijevcima".

Iako je Chamberlain priznao da neki Židovi posjeduju određeni plemeniti osjećaj, istovremeno je naglašavao njihovu "nesposobnost i inferiornost" u odnosu na "arijevsku rasu".

Chamberlainov rad su Nijemci dobro prihvatili; među njegovim štovateljima bio je i car Wilhelm II., koji ga je više puta pozivao na dvor.

Braća po duhu: Chamberlain i Hitler

Godine 1917. Chamberlain se pridružio desničarskoj, nacionalističkoj i antisemitskoj Njemačkoj domovinskoj stranci. 30. rujna 1923. Hitler ga je posjetio i očito je ostavio snažan dojam na njega. Nekoliko dana nakon tog sastanka Chamberlain je napisao budućem "Führeru": "To što Njemačka, u svom času potrebe, rađa Hitlera, svjedoči o njegovoj vitalnosti." Hitler je, pak, smatrao Chamberlaina jednim od "evangelista" svog svjetonazora. U svojoj knjizi "Mein Kampf" on se više puta poziva na Chamberlaina i, poput njega, veliča superiornost "arijevske rase".

Davno je dokazano da, s biološkog i znanstvenog stajališta, ne postoje ljudske rase. Nacisti su zloupotrijebili izraz "arijevski" kako bi opravdali svoju nehumanu ideologiju. Rasisti širom svijeta i danas ga koriste.