Nemirnog duha je arhitekt Dejtonskog sporazuma bio oduvijek: karijera Richarda Holbrookea (67) je počela u američkom ministarstvu vanjskih poslova 60-tih godina. 70-tih je napravio izlet u novinarske vode, da bi se 1977. godine, za predsjedničkog mandata Jimmyja Cartera, vratio u State Department s posebnim zadacima u Istočnoj Aziji. Nakon toga – nešto potpuno drukčije - bankarska branša! Imao je neko vrijeme i vodeću funkciju u banci „Lehman Brothers“. U političke vode se vratio tek početkom 90-etih, s dolaskom na vlast demokrata Billa Clintona. Postao je američki veleposlanik u Njemačkoj, a ubrzo je preuzeo odjel za Europu u ministarstvu vanjskih poslova

"Vatreno krštenje" na Balkanu

Prvi veliki diplomatski test Richarda Holbrookea je bio sukob na prostorima bivše Jugoslavije. 1995. godine je posredovao između predsjednika Srbije, Hrvatske i BiH prilikom potpisivanja Dejtonskog sporazuma koji je, kako je i sam rekao, bio loš kompromis ali kompromis kojim je barem okončan oružani sukob. Holbrookeovi napori u spriječavanju rasplamsavanja nasilja na Kosovu pak nisu bili uspješni. Na Kosovu je izbio rat.

"Radovan Karadžić laže"

Za Richarda Holbrookea je jedan od prioriteta bilo izvođenje pred lice pravde odgovornih za izbijanje ratnih sukoba. I to je uvijek otvoreno govorio. Posebno je nezadovoljan bio anagažmanom za hvatanje Karadžića i Mladića. "Mislim da je veliki poraz to što godinama nismo uspijevali uhvatiti te ljude", izjavio je jednom. Kada je Radovan Karadžić konačno uhićen, pred sudom u Haagu je ustvrdio da su mu Sjedinjenje Države ponudile izbjegavanje suđenja za ratne zločine ako se povuče iz javnog života i ne ometa primjenu Dejtonskog sporazuma. Jedan od onih koji mu je to obećao, tvrdi Karadžić, bio je i Holbrooke. „To je čista laž“, odgovara Holbrooke koji je za vrijeme drugog predsjedničkog mandata Billa Cintona preuzeo dužnost američkog veleposlanika pri UN-u. Kada je Clintona smijenio Bush junior, Holbrooke je nastavio karijeru kao neovisni analitičar nalazivši uvijek put za izricanje svog mišljenja o aktualnim pitanjima – prije svega kritike politike republikanske vlade.

Mitchell – vješti posrednik u nerješivim sukobima

Njegove zadatke formulirala je njegova direktna šefica – ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton: „On će koordinirati naše napore za oživljavanje mirovnog procesa. Pomoći će nam razviti opsežnu strategiju koja će Izraelu donijeti sigurnost i okončati izraelsko-palestinski sukob – tako da jednoga dana te dvije države mogu, jedna pored druge, živjeti u miru i sigurnosti.“ Prilično teška zadaća je, dakle, pred 75-godišnjim bivšim senatorom, po zanimanju pravnikom. No, on joj je bez sumnje dorastao. Prati ga glas vještog posrednika u naizgled nerješivim sukobima, tvrdog, ali uvijek neutralnog pregovarača.

Položen težak ispit na Sjevernoj Irskoj

Upravo zahvaljujući tim osobinama doveo je zaklete neprijatelje u sjevernoirskom sukobu 90-etih godina do dogovora o prekidu nasilja. Po nalogu tadašnjeg američkog predsjednika Clintona uspješno je posredovao između katoličkog i protestantskog tabora i još u mirovni proces uspio uključiti i britansku vladu. Svoj recept za uspjeh je nakon toga ovako opisao: mirovni pregovori ne mogu propasti – sve je samo pitanje upornosti i strpljenja.

„Mitchellov izvještaj“

Nakon toga mu je Clinton povjerio novi složeni zadatak: imenovan je šefom međunarodne komisije koja je trebala analizirati nasilje na Bliskom istoku. U svibnju 2001. je predstavljen izvještaj koji je po njemu i dobio ime. U njemu se traži da izraelska vlada zaustavi sve aktivnosti naseljavanja Izraelaca na palestinskim područjima, a da palestinske vlasti poduzmu konkretne korake za zaustavljenje i kažnjavanje terorizma. Ti zahtjevi su i danas, osam godina kasnije, još aktualni. Oni su bili podloga za takozvani „roadmap“, mirovni plan za Bliski istok izrađen 2002. i do danas – neostvaren.

Arapski korijeni

Mitchell nije samo zbog svog poznavanja problema i regije savršen izbor na funkciji posebnog izaslanika za Bliski istok, već i zbog svog porijekla. Njegova majka je Libanonka koja se s 18 godina doselila u SAD. Taj detalj u njegovoj biografiji mogao bi mu biti od pomoći u pregovorima s arapskim zemljama.