Berlin, okrug Treptow-Köpenick na jugoistoku glavnoga grada Njemačke. Do saveznih izbora ostalo je još samo nekoliko dana. SPD-ova kandidatkinja Ana-Maria Trăsnea hoda od kuće do kuće, zvoni i dijeli predizborni materijal. Društvo joj prave njezina sestra i jedan mladi aktivist SPD-a. Neki ljudi uzmu materijal, neki se samo zahvale, a neki kažu da su već glasali – dopisnim putem. Ali su svi prijateljski raspoloženi.

„Zna se dogoditi i da ljudi budu ljutiti, da izbace tako ljutnju iz sebe", kaže Ana-Maria Trăsnea. "A meni je važno biti u kontaktu s ljudima iz okruga.”

Zemlja za sve

Ana-Maria Trăsnea je jedna od najzanimljivijih kandidatkinja za Bundestag iz Berlina. Ima tek 27 godina, a lokalnom politikom se bavi već skoro cijelo desetljeće. Potječe iz Rumunjske, kao dijete je došla u Berlin, njezina majka je u tom gradu radila u jednom restoranu. Na početku nije znala ni riječi njemačkog, ali već nakon samo godinu dana bila je među najboljim učenicima u svom razredu u gimnaziji. Kasnije je završila i studij. Kaže da je u svojoj školi u kvartu Köpenicku često bila žrtva rasistički motiviranog mobbinga. Ali svejedno danas kaže:

„Ja volim Njemačku. Ovdje svatko ima šanse, bez obzira tko je kojeg podrijetla i iz kojeg socijalnog okruženja dolazi."

Ana-Maria Trăsnea, to je priča o doseljeničkom djetetu iz siromašne obitelji, o djetetu koje bez obzira na sve probleme u Njemačkoj pronalazi svoju domovinu – domovinu koju sad kao odrasla osoba i politički oblikuje. To nije sasvim obična priča, ali i nije baš posve egzotična. To je priča o novoj, otvorenijoj Njemačkoj.

Djeca "euro-generacije"

Ana-Maria Trăsnea je rođena 1994. u Piatra Neamțu, na sjeveroistoku Rumunjske. U jednoj od najsiromašnijih regija EU-a. Mnogi ljudi napuštaju taj kraj. Baš kao i njezina majka. Nakon razvoda ona je 2002., u potrazi za boljim životom za sebe i svoje dvije kćeri, pronašla posao u Berlinu. U jednom restoranu. Kćeri su ostale u Rumunjskoj, o njima se brinula jedna tetka. Dvije djevojčice su, kao i stotine tisuća druge rumunjske djece i mladih, u toj zemlji poznatije kao „euro-generacija” – zato što im roditelji rade na zapadu Europe. Ana-Maria i njezina sestra su pet godina provele kod tetke, tek su 2007. preselile u Berlin i opet živjele s majkom.

Žive u Treptow-Köpenicku. Neki dijelovi tog okruga su utvrde neonacista. U gimnaziji Ana-Marie nema, ili ih se barem ne vidi, desno-ekstremnih učenika, ali ona shvaća da nije dobrodošla. Priča nam o tome kako je bilo kada nije znala njemački, priča o svojim velikim ambicijama, zahvaljujući kojima je tako brzo postala jedna od najboljih učenica u razredu – ali je onda došla na glas kao štreberica, kaže nam da tijekom školskih dana ustvari nije imala prave prijatelje.

Matura i politički angažman

S vremenom su je drugi učenici počeli poštivati, nakon što je otvoreno tematizirala rasizam i diskriminaciju u školi, kaže Ana-Maria Trăsnea. Zahvaljujući svojim vlastitim iskustvima, ona je bila senzibilizirana za vrijednosti poput ravnopravnosti, tolerancije, solidarnosti i pravednosti, upravo se zbog tih stvari i počela volonterski angažirati. Postala je predsjednica razreda, sudjelovala u akciji „Škola protiv rasizma – škola s hrabrošću“, organizirala razmjenu učenika na europskoj razini.

I malo-pomalo put u politiku više nije bio daleko. To je, kako nam kaže, ustvari bila njezina izričita želja. I onda je, usred maturalnih ispita, 2013. postala članica SPD-a. Stranke za koju je mislila da se bori za Njemačku „najviše za to da ostvariš dostojanstven život, bez obzira odakle si i iz kakvih društvenih slojeva potječeš”. 

Brzi uspon

2016. je, sa samo 22 godine, postala najmlađa zastupnica u Općinskom vijeću Treptow-Köpenicka, kasnije je radila u stožeru savezne ministrice za obiteljska pitanja Franziske Giffey. Trenutno je referentica u berlinskom Senatu za područje obrazovanja, mladih i obitelji. I natječe se za mandat u Bundestagu. Brz politički uspon, a čini se da bi mogla daleko dogurati u političkoj hijerarhiji.

Ana-Maria Trăsnea tijekom cijelog našeg razgovora niti jednom nije spomenula riječ „karijera”. Ona priča o ambicijama, o tome da želi politički promijeniti stvari, da želi oblikovati, poticati demokraciju, važna joj je socijalna ravnopravnost.

"Previše se gunđa…"

Ona se ne žali na situaciju u Njemačkoj. Ne žali se ni na teški put koji je iza nje. Kaže da ima puno toga što se može poboljšati. Ukinula bi i neke stvari koje je uvela bivša vlada SPD-a. S oduševljenjem priča o Njemačkoj, čije državljanstvo ima već odavno. Oduševljeno priča o tome kako se dobro osjećala u toj zemlji kada ju je učitelj u školi prvi put pitao za njezino mišljenje, za razliku od Rumunjske gdje je samo trebala „izrecitirati" naučeno gradivo. Oduševljena je s time koliko ima ljudi u Njemačkoj koji su spremni volonterski pomoći drugima.

A što joj smeta u Njemačkoj? Mora malo o tome razmisliti. I onda uz osmijeh kaže: "Previše ljudi previše gunđa. Oni jednostavno ne vide mogućnosti koje im se otvaraju u svakodnevnom životu da nešto promijene.”

Je li Njemačka sada njezina zemlja? Njezina nova domovina? „Da”, kaže ona bez razmišljanja. „Prije nekoliko godina sam se vratila s višetjednog boravka u Rumunjskoj. Pomislila sam kako su ovdje strukture pouzdane. Kako ovdje mogu nešto postići i bez poznanstava i veza. Kako ovdje ne moram platiti mito u općini ili da u bolnici prime moju prabaku. Odmah iza granice, na njemačkom tlu sam odahnula. Imala sam osjećaj da sam kod kuće."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu