Na prvi pogled učionica izgleda kao i svaka druga: između šarenih zidnih plakata i prijenosnih računala učenici sjede nagnuti nad svojim mobitelima. No na ekranima ne gledaju školski video, nego animaciju vlastoručno izrađenu pomoću umjetne inteligencije. „Jednostavno sam učitao fotografiju svojih prijatelja, a program je napravio sve ostalo“, priča Ognen, 18 godina, uz osmijeh. „Nije prošlo ni pet minuta, a oni su već plesali na ekranu.“

Ono što je za njega bio samo pokus, dojmljivo pokazuje koliko danas umjetna inteligencija lako može stvarati ili manipulirati sadržajem. I njemu i ostalih 35 sudionika projekta „Otpornost na dezinformacije u Sjevernoj Makedoniji", koji financira njemačka pokrajina Sjeverna Rajna‑Vestfalija, postaje jasno koliko su u svakodnevnom školskom životu na to zapravo slabo pripremljeni.

„Korištenje umjetne inteligencije i društvenih mreža mora nužno biti dio nastavnog procesa“, zahtijeva Ognen. „Rizika je jako puno, a mi često ni ne znamo kako se s time nositi.“

Njegova kolegica Dea slaže se i kima glavom. Pametni telefoni, TikTok i chatboti odavno su normalan dio svakodnevice, „ali ipak se osjećamo kao da smo bačeni u hladnu vodu“, kaže ona. „Mnogi učenici uopće ne znaju kako nastaju lažne vijesti, deepfakeovi ili dezinformacije, niti kako ih prepoznati. Jasno, u projektu učimo o tome kroz praktične vježbe, ali zapravo bi to trebalo biti čvrsto ugrađeno u školski sustav, jednako kao matematika ili jezici“, kaže Dea.

Više medijske pismenosti u kurikulumu

Mnogi mladi u Skopju dijele ovo mišljenje: žele ciljanu edukaciju o umjetnoj inteligenciji, provjeri činjenica i dezinformacijama. Projekti i radionice postoje – ali obvezni nastavni predmet „medijska pismenost" ne postoji.

„Medijska pismenost ključno je sredstvo za razvoj kritičkog mišljenja i analitičkog pristupa informacijama koje primamo“, naglašava profesorica Biljana Pejovska iz gimnazije Georgi Dimitrov u Skoplju. „A dezinformacije su jedna od najvećih prijetnji našoj demokraciji, ne samo ovdje u Sjevernoj Makedoniji, nego u cijeloj regiji zapadnog Balkana i u svijetu.“

Zato mladi moraju razumjeti kako nastaju vijesti, kako se provjeravaju izvori i zašto se neki sadržaji manipuliraju, dodaje Pejovska. Njezina škola već pokušava osvijestiti učenike kroz medijske projekte. „Ali da bismo postigli stvarne promjene, potrebna je sustavna edukacija, a ne samo pojedinačne aktivnosti ili kratkoročni projekti.“

Između prilika i odgovornosti

I u organizaciji NarativAI, regionalnoj nevladinoj organizaciji (NVO) u Skoplju, smatraju da je hitno potrebno djelovati. „Ako želimo poticati kritičko mišljenje u školama, moramo s medijskim obrazovanjem početi rano, idealno već u osnovnoj školi“, objašnjava Aleksandar Manasiev. „Umjetna inteligencija može biti izvrstan alat, ali samo ako mladi nauče koristiti ju svjesno, kreativno i odgovorno.“

Svi sudionici projekta žele školu koja mladima pokazuje kako razlikovati istinu od manipulacije – i to u svijetu u kojem ni fotografija više nije dokaz onoga što se doista dogodilo.

A dok Ognen i Dea razgovaraju o svom sljedećem nastavnom danu, ostaje otvoreno pitanje koliko će brzo školski sustav u Sjevernoj Makedoniji i drugdje reagirati na ovu digitalnu stvarnost. Jedno je sigurno: svijet informacija mijenja se munjevitom brzinom. I tko želi uspjeti u njemu, treba više od tehničkog znanja – treba sposobnost razlikovanja istine od manipulacije.

Ovaj je prilog nastao u sklopu projekta „Otpornost na dezinformacije u Sjevernoj Makedoniji", koji podupire Vlada Sjeverne Rajne‑Vestfalije.