Naftom bogati Azerbajdžan nije štedio niti truda niti troška da 57. Eurosong bude još blještaviji i još raskošniji od prethodnih natjecanja. Posebno za tu prigodu, u rekordnom roku je izgrađena i Kristalna dvorana - i to uz pomoć Nijemaca - u kojoj se održalo natjecanje i organizatorima natjecanja Eurosonga se jasno pokazalo kako se Azerbajdžan, kao domaćin, svakako želi pred 120 milijuna gledaoca, predstaviti u najboljem svjetlu.

Posljednje što je režim predsjednika Alijeva želio jest da tamošnja oporba iskoristi prisustvo brojnih novinara iz Europe kako bi podsjetila na sustavno proganjanje političkih protivnika i uobičajenu praksu krivotvorenja izbornih rezultata u toj zemlji. Samo nekoliko sati prije početka manifestacije je policija brutalno rastjerala sve prosvjede koje bi mogle pomutiti sliku "savršene" države. Više od sedamdeset osoba je uhićeno, a četiri osobe su po žurnom postupku osuđene na pet do šest dana zatvora. Uoči manifestacije se opet postavilo i pitanje napada na novinare i uhićenja šest novinara u Azerbajdžanu.

Bodovi - i "pozdrav" iz Njemačke

Ali za vrijeme samog natjecanja nije se moglo primijetiti baš ništa od svih napetosti u toj zemlji. Tek za vrijeme glasovanja dok je švedska pjevačica Loreen bila sve bliže očekivanoj pobjedi, javljanje iz Njemačke i voditeljice Anke Engelke je barem donekle pomutilo tu idilu po volji režima u Bakuu. U javljanju je izjavila kako "večeras nitko ne može glasovati za svoju zemlju. Ali je dobro imati izbor. Mnogo sreće na tvom putu, Azerbajdžan! Europa te promatra!"

Dakako, to je daleko od nekakve jasne političke poruke, ali je njemačka voditeljica i za ovu umjerenu kritiku pobrala jednodušno odobravanje njemačke javnosti. I njen šef, koordinator zabavnog programa njemačke televizijske mreže ARD Thomas Schreiber potpuno podržava riječi njemačke voditeljice: "Mi smo bili jedina zemlja koja je uopće nešto rekla u toj predstavi." Doduše, on je već unaprijed znao kako će "Anke nešto reći", ali joj je ostavio potpunu slobodu da izabere svoje riječi. Onim što je rečeno je i njen šef zadovoljan: "to je rekla na šarmantan, ali ipak veoma jasan način."

Sve je politika

Zabavno natjecanje za Pjesmu Eurovizije je uporno nijekalo bilo kakvu vezu s politikom. Doista, ponekad su na to natjecanje dolazile i pjesme političkih sadržaja makar one gotovo nikad nisu pobuđivale veću pažnju. Ali manifestacija koja se obraća milijunskoj publici, htjela to ili ne, jest i donekle politička manifestacija. Za vrijeme Željezne zavjese, na istoku je bilo "nepoželjno" gledanje "dekadentnog" natjecanja sa zapada i tek za Gorbačova su tamošnje televizije počele prenositi Eurosong.

Politika je bila i pobjeda irske katolkinje Dane 1970. pjesmuljkom "All kinds of everything" u vremenima kada je buktao sukob probritanskih i irskih republikanaca na sjeveru Irske. Politika je bila i srdačan, dugotrajan pljesak kada je voditeljica Eurovizije, početkom devedesetih, pozdravila tri nove zemlje na tom natjecanju: Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu gdje se Muhamed Fazlagić morao probijati iz opkoljenog Sarajeva koji je trpio od neprestanog granatiranja da bi pjevao "Sva bol svijeta".

Zato su i njemački gledatelji, koji su preko socijalnih mreža komentirali Euroviziju u Bakuu, bili jednodušni u ocjeni: dvanaest bodova su dodijelili upravo njemačkoj voditeljici, Anke Engelke.