Već desetljećima se vodi bitka oko ovog herbicida: u SAD je mnoštvo parnica u kojima se tvrdi kako uzrokuje karcinom i kod ljudi, proizvođač Monsanto – sad u vlasništvu njemačkog Bayera je već osuđen na plaćanje odšteta koje se mjere u milijardama eura. I za zaštitare prirode je to pošast koja uzrokuje ne samo smrt raznolikih bilja po poljima, nego i kukaca. Tvrdi se i kako dospijeva u organizme životinja i ljudi.

Proizvođač – a i mnogi poljoprivrednici koji ga koriste, tvrde kako se nikakvo zlo ne može dogoditi, ako se taj herbicid koristi na primjeren način. Dapače: bez njega ne samo da će prinos biti manji, nego treba i više radne snage i goriva za strojeve kako bi se mehanički uništio korov. A oranje uzrokuje tek eroziju tla, dok biljke koje su uništene herbicidom dodatno hrane tlo. Drugim riječima: Glifosat zapravo čak štiti i pomaže prirodi i očuvanju okoliša.

(Opet) nema većine

Europskoj uniji se činilo mudrim njenu posljednju dozvolu uporabe izdanu 2002. ograničiti trajanje do godine 2015. Ali još od onda nema sloge nego se u pravilu dozvola tek „privremeno“ produžuje za još godinu dana. Koncem ove godine dozvola opet istječe, a članice Unije su trebale odlučiti, hoće li i dalje dopustiti uporabu – ili neće.

Za produženje dozvole na još 10 godina je trebala privola većine članica – 55% u kojima živi više od 65% stanovništva Unije, ali takva većina se opet nije sakupila. Europski ured za živežne namirnice EFSA je u međuvremenu proučila oko 2.400 znanstvenih radova i iako je i Svjetska zdravstvena organizacija WHO i Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma još 2015. Glifosat proglasio kako je „vjerojatno“ uzročnik karcinoma, u toj silini znanstvenih radova nije nađen neosporni dokaz kako je taj herbicid štetan pa tako i EFSA „ne vidi kritično polje problema“ niti za čovjeka, niti za okoliš. Zato preporučuje nastavak dozvole, doduše pod strogim uvjetima.

Obzirom kako se većina članica opet nije jasno odlučila, odluka leži na Europskoj komisiji koja će vjerojatno opet posegnuti za „privremenom“ mjerom. No Njemačka zapravo sama želi u svakom slučaju zabraniti korištenje tog herbicida od sljedeće godine, makar to otvara nove probleme. EK doduše ostavlja mogućnost članicama samostalno donositi odluke u tom pitanju, ali kad je prije par godina zabranu proglasio Luksemburg, sudskim putem je ta zabrana poništena jer „nije bila dovoljno utemeljena".

Ako nema Glifosata...

Aktivisti stranke Zelenih i zaštitari okoliša se nadaju kako će u Njemačkoj ta zabrana biti bolje obrazložena, ali pitanje Glifosata se sve više pretvara u ideološki sukob zaštite okoliša oko kojeg glasno raspravljaju i oni koji i o poljoprivredi i o herbicidima ne znaju baš previše. On se doista masovno koristi – u ovoj zemlji je 2021. po poljima rasuto skoro 4100 tona Glifosata, ali zapravo je u Njemačkoj njegovo korištenje izuzetno ograničeno. Za razliku od ove zemlje, potrošnja tog herbicida u Španjolskoj, Italiji i Francuskoj je čak nekoliko – i do pet puta veća nego u Njemačkoj, a po statistikama bavarskog ureda za poljoprivredu, u Europi se Glifosat koristi na oko 40% površina gdje se uzgaja voće, povrće i u vinogradarstvu, i na oko 20% površina sa žitaricama.

U Njemačkoj je već sad nemoguće „hobi-poljoprivrednicima“ kupiti to sredstvo, strogo je zabranjeno njegovo korištenje u zaštićenim područjima i u blizini nalazišta vode. I njemačke željeznice su Glifosatom prskale tračnice da ne bi zarasle u korov i šikaru, ali to već od ove godine više ne čine. Zaštitnici okoliša neumorno tvrde kakoima i drugih metoda u borbi protiv korova, kako u drugačijoj obradi tla, tako i u sadnji biljaka koje će onda istisnuti korov – na primjer djetelinom. Ali također stoji i argument proizvođača, koncerna Bayer kako će većina poljoprivrednika, ako Glifosat bude zabranjen, onda posegnuti za nekim drugim herbicidom koji će možda biti još i štetniji od tog sredstva. I što se onda postiglo?

U svakom slučaju i nakon nove nesloge članica, rasprava o Glifosatu i njegovoj zabrani u Europskoj uniji još nije završena.

aš(dpa)