U trgovini humanitarne organizacije Oxfam u Kölnu je svake srijede prije podne mnogo posla. Jer tada stižu novi predmeti koje treba postaviti i u izloge i na police. To su odjevni predmeti i torbice, ali i nakit, okviri za slike, knjige i svijećnjaci. I tu se sve ukrašava prigodno za nadolazeće blagdane, božićnim kuglicama, čašama i bocom pjenušca.

Sve što dragovoljni pomagači prodaju u ovoj trgovini je poklonjeno – i naravno u pravilu rabljeno. Utržak ide humanitarnoj organizaciji Oxfam, a i u ovoj prodavaonici je uoči Božića mnogo mušterija. „U ovo doba pred Božić, osim prigodnih dekoracija dobro idu stvari kao što su knjige, zgodne sitnice kao na primjer lijepa šalica, ali se prodaju i igračke“, kaže nam Steffi Müller koja već deset godina radi u ovoj trgovini u Kölnu. Za to vrijeme se potražnja osjetno povećala, kaže nam ova 68-godišnja prodavačica.

Ono što je osobito raduje jest da su kupci sve češće – mladi ljudi. A taj trend je toliko prisutan da su i trgovine rabljenim predmetima ove humanitarne organizacije u ovo blagdansko doba postale gotovo kao „normalne“. Matthias Scholl je nadležan za 55 trgovina Oxfama na zapadu i jugu Njemačke i kaže nam da od nekog vremena i oni pred Božić bilježe oko 10% veći promet nego inače u godini.

Revolucija eBaya

Kako je blagostanje raslo nakon Drugog svjetskog rata, tako je bilo sve manje zanimanja za rabljene predmete. Nekad je posvuda bilo posredničkih trgovina ili zalagaonica, u neko doba su ostali samo poneki antikvarijati knjiga i trgovine doista vrijednim antikvitetima i umjetničkim djelima. Rabljeni predmeti su potisnuti na buvljake i sajmišta za doista one s najplićim džepom.

Ali to se promijenilo – i možda je odlučujuća bila pojava platformi kao što je eBay. Upravo preko njih su i mladi shvatili da se povoljno mogu dobiti stvari koje žele i da zapravo nema ničeg lošeg u tome da je taj predmet prije bio kod nekog drugog. To je zaključak i istraživanja trgovačkog lanca Otto Group gdje već 73% upitanih smatra dobrim što mogu kupiti ili prodati rabljene predmete, od odjeće pa do namještaja.

Peter Wippermann je vodio to istraživanje i kaže kako prije svega mlađi – internetski naraštaj predvodi ovaj trend. Više nije toliko važno imati neki novi predmet, koliko nešto što vam doista treba, ali za što niste platili puno. „Novo ne mora više biti stvarno novo“, sažima Wippermann.

Ne kaže se više ni „rabljeno"...

Ta predodžba o „buvljacima“ – već i taj naziv dolazi od pretpostavke kako je tamo kupljena odjeća prljava i puna buha se mijenja i terminološki. Više se ne govori „rabljeno“, nego preloved – nešto što je netko volio i prije vas. To je i naziv jedne platforme, a jedna platforma rabljene odjeće se jednostavno zove Vinted – i također ima mnoštvo korisnika.

Ona je pred ove božićne blagdane provela i ispitivanje u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj gdje je čak 56% upitanih izjavilo kako za poklon priprema - ili – očekuje „mješavinu“, nešto novo, ali i nešto rabljeno. Njih 14% kaže kako će pokloniti samo rabljeni predmet – i tu ne misle na umjetničko djelo iz doba Luja 14.

Ono što osobito upada u oči jest sklonost kupovati rabljenu odjeću. No to ima svoje izrazite osobitosti, objašnjava Carl Tillessen iz njemačkog Instituta za modu: „To tržište rabljenom robom ima teškoću da je izrazito pojedinačno, dakle treba naći točno jedan predmet kojeg netko želi imati. To je uopće moguće samo na internetu i to na veoma higijenski način i povoljno, bez neprikladnog transporta i skladištenja.“

Dati „novi život" nekom predmetu je svakako i ekološki, ali održivost nije najvažnija ovim kupcima, kaže Tillessen. Prema ispitivanju Boston Consulting Group 7.000 osoba iz šest zemalja, na prvom mjestu je povoljna cijena, onda je tu i golema ponuda, aktualni trendovi – održivost je važna samo za trećinu upitanih.

Dapače: Viola Muster ekonomistica s Tehničkog fakulteta u Berlinu održivost takve trgovine vidi „jedino ako se kupnjom rabljenih predmeta onda kupuju i druge stvari. Pod parolom, 'štedim novac da jeftino kupujem rabljeno, a onda ostatak novca trošim za drugu robu iz trgovine' – tako se ništa nije dobilo."

Što je savršen poklon?

Ali jedno je kad se nešto kupuje za sebe, no može li i takav rabljeni, ili ako hoćete - preloved - predmet biti prikladan staviti ga i pod božićno drvce? Carl Tillessen smatra da to prije svega ovisi o naraštaju kojem se pripada: mladi i tinejdžeri u tome ne vide ništa loše, ali stariji imaju osjećaj da ih se ne cijeni dovoljno ako im se poklanja nešto rabljeno.

Tu stručnjaci imaju različita mišljenja, zašto je to tako: Tillessen misli kako je starijima važnije „biti prvi“ koji će nešto posjedovati, Wippermann dodaje kako je prije bilo i u socijalnom statusu važno imati nešto što nije oštećeno i vidljivo staro. Ili nešto stariji ljudi imaju još iskustva buha, ušiju i nametnika i veoma si teško mogu zamisliti kupiti i nositi neki odjevni predmet koji je nosio netko drugi?

No ono što je najvažnije kod poklona, kako nam kaže i profesor ekonomije Bernd Strauss koji je i napisao knjigu „Savršen poklon – o psihologiji darivanja“ jest nešto sasvim drugo: „Ono što uvijek loše prolazi su pedagoški pokloni koji primatelju poručuju 'želim te promijeniti'. A kod darivanja rabljenih predmeta ste opasno na rubu takvog stava pametnjakovića i sveznalice.“

Njegovo iskustvo koje potvrđuju i istraživanja jest kako je kod poklona najvažnija njegova simbolična vrijednost – bez obzira kako se on nabavio. „Dakle s kojim osjećajima se tražio taj poklon, koliko truda si je dao onaj tko poklanja i je li taj poklon za njega bio žrtva ili mu uopće nije važan.“

Drugim riječima: ako poklanjate nešto što ni vama ne treba, ne trebate se čuditi da neće biti velikog veselja – pa čak bili to zlatni gumbi za košulju koje više nikad ne nosite. Jer uvijek je na prvom mjestu, razmišljate li uopće o osobi koju darivate? „Uvijek se radi o tome, jesu li na prvom mjestu interesi i ukus onoga tko prima poklon.“