Može li Turska očekivati pomoć NATO-a?
4. listopada 2012![A Turkish soldier takes position in the southern border town of Akcakale on October 4, 2012. Turkish artillery hit targets near Syria's Tel Abyad border town for a second day on Thursday, killing several Syrian soldiers according to activists and security sources, after a mortar bomb fired from the area killed five Turkish civilians. Turkey's government said 'aggressive action' against its territory by Syria's military had become a serious threat to its national security and sought parliamentary approval for the deployment of Turkish troops beyond its borders. AFP PHOTO/BULENT KILIC (Photo credit should read BULENT KILIC/AFP/GettyImages)](https://static.dw.com/image/16282730_800.webp)
NATO se smatra obrambenim savezom kod kojega napad na jednu članicu predstavlja napad na sve. Zbog toga su partneri unutar Saveza obvezni na kolektivnu obranu. Ovo pravilo regulirano je Člankom V Ugovora NATO-a. Članak IV je pak znatno ispod ove odredbe: "Strane će se međusobno konzultirati kada je po mišljenju jedne od njih ugrožen teritorijalni integritet, politička neovisnost ili sigurnost jedne od članica."
Turska je u srijedu (3.10.) sazvala konzultacije Vijeća NATO-a na temelju Članka IV jer smatra da je ugrožena njezina sigurnost. Ovo je tek treći put u povijesti NATO-a da se održavaju konzultacije na temelju Članka IV. Sva tri puta konzultacije je tražila Turska. Jednom u lipnju ove godine kada su sirijske zračne trupe oborile turski borbeni zrakoplov, te 2003. godine tijekom rata u Iraku. Nasuprot tome Članak V je samo jednom stupio na snagu i to nakon terorističkih napada na SAD, 11. rujna 2001. godine. Angažman NATO-a u Afganistanu bio je posljedica pozivanja na Članak V.
NATO ostaje suzdržan
Da će i ovaj put doći do toga u svakom slučaju je malo vjerojatno, barem zasad. Nakon sastanka Vijeća glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen je doduše rekao da je "ono što se dogodilo potpuno neprihvatljiv čin". U pisanom priopćenju NATO-a govori se o "flagrantnom kršenju međunarodnog prava" i "jasnoj opasnosti za sigurnost našeg partnera u Savezu". Ipak NATO nije zaprijetio vojnom akcijom, a ni Turska nije molila za vojnu pomoć. Kako je rekao Rasmussen o Članku V se uopće nije razgovaralo. U priopćenju nakon sastanka NATO-a stoji samo: "U duhu nedjeljivosti slobode i solidarnosti Savez i dalje stoji uz Tursku i zahtijeva okončanje agresivnog djelovanja prema savezniku." Očito je da partneri u NATO-u ulažu napore da ne dođe do eskalacije nasilja i to u vlastitom interesu. Nitko u zemljama članicama NATO-a ne bi olako poslao svoje vojnike u jedan novi rat. Članice su očito izvukle pouku iz duge misije u Afganistanu koja je odnijela puno žrtava, a koja je prvi i do sada jedini slučaj aktiviranja Članka V.
Uloga Vijeća sigurnosti
Ipak i Članak V sadrži elemente koji doprinose smirivanju situacije i pridaje Ujedinjenim narodima važnu ulogu. Primjerice, NATO, u slučaju da se stvarno pozove na Članak V, treba predočiti Vijeću sigurnosti UN-a izvješće o svim poduzetim vojnim kontra-mjerama. To naravno pretpostavlja aktivnu ulogu Vijeća sigurnosti UN-a u nekom konfliktu. Međutim upravo je konflikt u Siriji pokazao koliko je često Vijeće blokirano zbog različiti pozicija članica i koliko zbog toga ne može ili ne želi djelovati.