Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEO) u aktualnom je izvještaju dokumentirala koliko je doista konkretan iranski nuklearni program. Time Teheran jasno krši međunarodne konvencije. Nakon objave izvještaja ponovno su se počele zahtijevati oštrije gospodarske sankcije protiv Islamske Republike. Proširile su se i glasine da Izrael planira vojni napad na Iran. I Zapad, kako se čini, razmišlja o vojnoj opciji.

Britanski list "The Guardian" piše da London već razvija krizni plan za zračni napad na Iran (pod vodstvo SAD-a). Sudeći po informacijama platforme WikiLeaks, Saudijska Arabija je već u prošlosti od Amerikanaca zahtijevala da napadnu Iran i unište atomski program te zemlje.

No, bez obzira na zveckanje oružjem, oružani sukob nije realistična opcija - zbog potencijalno katastrofalnih učinaka po cijelu regiju koja je proteklih mjeseci doživjela velika previranja, od Pakistana do Egipta. Osim toga, uspjeh vojne misije nije baš siguran.

"Napad na Iran bi zaustavio razvoj nuklearnog programa možda za dvije godine", priča Dina Esfandiary iz Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu. "Jedino što bi se time postiglo je rast podrške naroda za iranske čelnike i atomski program, možda čak i podrške iz regije. To bi za Iran bilo opravdanje da nastavi raditi na atomskoj bombi. To dakle i nije neko rješenje", priznaje ona za Deutsche Welle.

Sankcije nisu dovoljne

Na drugoj strani sankcije UN-a vode očito u slijepu ulicu. Vijeće sigurnosti je već četiri puta izricalo sankcije protiv Irana, radilo se o ekonomskim mjerama s područja trgovine, investicija ili financijskog sektora.

Avner Cohen iz američkog Centra Jamesa Martina (James Martin Center for Nonproliferation Studies) u Montereyu (Kalifornija) smatra da su sankcije usporile iranski nuklearni program. Ali i da one nisu dovoljno snažne da bi utjecale na promjenu kursa u Teheranu. "Sat koji kuca sankcijama ne teče sinkronizirano sa satom koji kuca atomskom programu. To su dva različita sata, onaj za sankcije kuca sporije i slabije od onoga koji kuca atomskom programu", kaže Cohen za Deutsche Welle.

Esfandiary smatra da bi sljedeći cilj sankcija mogla biti Iranska središnja banka. To bi bio ozbiljan udarac privredi Islamske Republike, budući da se sve međunarodne transakcije odvijaju preko Središnje banke - uključujući i trgovinu naftom. Taj bi korak mogao imati posljedice i za svjetsko gospodarstvo. Zato mnogi u SAD-u nisu spremni na taj korak, dodaje Esfandiary: "Ne mogu si dozvoliti sankcioniranje Središnje banke i da onda promatraju kako cijena nafte raste i raste."

Osim toga, Rusija se protivi dodatnim sankcijama protiv Irana, a svako pooštrenje mjera naziva "neprihvatljivim". Kina nije tako odlučno reagirala, no Peking smatra da sankcije neće riješiti problem. Obje zemlje imaju pravo veta u Vijeću sigurnosti.

Provociranje reakcije

Esfandiary kaže da je ključno pitanje kako će svijet nastaviti živjeti s Iranom koji gradi atomsku bombu. I to u regiji kojom dominiraju konflikti i međusobno nepovjerenje - tamo su sve opcije moguće, bez obzira koliko neugodne one bile, dodaje naša sugovornica. "Mogu si zamisliti da neke zemlje, npr. SAD, pokušaju isprovocirati iransku reakciju, kako bi onda mogle djelovati na određeni način", dodaje Cohen: "Drugim riječima, Iran se isprovocira tako da ta zemlja počne s borbenim operacijama, te da se onda druge zemlje u samoobrani osvete Irancima. Tko zna kamo to vodi."

Globalne posljedice

Iranska atomska bomba mogla bi "pokopati" četiri desetljeća stari Ugovor o neširenju nuklearnog oružja. Njime se potiče korištenje atomske energije samo u civilne svrhe. Ugovorom se sve zemlje koje posjeduju nuklearno oružje obvezuju na - razoružanje. Iran je potpisao i ratificirao Ugovor.

"To bi moglo prouzročiti domino-efekt i u drugim zemljama, posebice u Saudijskoj Arabiji, možda u Egiptu ili Turskoj da te zemlje revidiraju odluku o tome da budu dio Ugovora o neširenju atomskog oružja", smatra Cohen: "Drugim riječima, to bi mogao biti početak utrke o naoružanju na Bliskom istoku."

Esfandiary vjeruje da bi Iran kao samouvjerena atomska sila mogao početi koristiti paravojne skupine poput Hamasa iz Pojasa Gaze ili Hezbolaha u Libanonu (koje SAD i EU smatraju terorističkim organizacijama), kako bi ostvario svoju predodžbu o "regionalnoj vladavini". "Iran bi se u odnosima sa susjednim zemljama mogao početi češće igrati vatrom, zato se Zaljevske države i boje Irana", dodaje Esfandiary.

A najviše briga oko iranskog navodnog nuklearnog programa ima u Izraelu. Izraelci se boje zato što Teheran ne priznaje pravo postojanja židovske države. Esfandiary smatra da su izraelske brige, bez obzira koliko one bile razumljive, ipak "pretjerane", zato što su šanse da Teheran doista pokrene atomski napad protiv Izraela po njegovom mišljenju - ravne nuli.

Autor: S. Kimball / S. Matić
Odg. urednik: Anto Janković