Lipanj je donio temperaturne rekorde u Francuskoj, Španjolskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Nizozemskoj, Švicarskoj i Njemačkoj. Njemačka meteorološka služba (DWD) priopćila je da u Njemačkoj nikada prije nije zabilježeno tako dugo razdoblje ekstremnih vrućina tako rano u godini.

Ovako dug toplinski val, s temperaturama iznad 30 stupnjeva i noćima tijekom kojih temperatura ne pada ispod 20 stupnjeva, predstavlja velik izazov za ljudski organizam. To se posebno odnosi na malu djecu, trudnice, starije osobe, osobe s kroničnim bolestima, kao i na one koji obavljaju težak fizički posao ili rade na otvorenom.

Podnose li ljudi iz toplijih krajeva bolje vrućinu?

„Ljudsko tijelo ima sposobnost prilagodbe, a te su sposobnosti razvijenije kod ljudi koji su neprekidno izloženi visokim temperaturama", kaže liječnica i sveučilišna profesorica Claudia Traidl-Hoffmann. Ona je ravnateljica Instituta za medicinu okoliša na Sveučilištu u Augsburgu, gdje liječi pacijente s bolestima uzrokovanima utjecajem okoliša.

Claudia Traidl-Hoffmann također je ravnateljica Instituta za medicinu okoliša pri Helmholtz Munichu, gdje se bavi istraživanjem bolesti povezanih s okolišem. Kao članica znanstvenog savjetodavnog odbora njemačke savezne vlade savjetuje i donositelje političkih odluka. U svojoj knjizi Medicina budućnosti – Liječenje u promijenjenom svijetu piše da je organizmu potrebno vrijeme kako bi se prilagodio promijenjenim uvjetima okoliša – ne godine, nego stoljeća.

Što se događa u ljudskom tijelu kada je vruće?

„Već pri vanjskoj temperaturi od 23 stupnja tijelo počinje aktivirati mehanizme za hlađenje", objašnjava liječnica. Krvne žile se šire kako bi tijelo moglo otpuštati toplinu. Znojenje dodatno hladi organizam. Sve to služi održavanju stalne tjelesne temperature.

Ako ti mehanizmi ne funkcioniraju dobro ili potpuno zakažu, posljedice mogu biti ozbiljne – od bolesti srca i krvožilnog sustava, preko moždanog udara pa sve do zatajenja više organa. To se događa kada tijelo više ne može održavati stabilnu unutarnju temperaturu. „Kada tjelesna temperatura raste, svi procesi u organizmu se ubrzavaju, a pri temperaturi od 42 stupnja započinje proces umiranja", kaže Claudia Traidl-Hoffmann.

Od vrućine pate i pluća. Na molekularnoj razini još nije potpuno jasno što se događa, ali postoje određene pretpostavke. Udisanje vrlo toplog zraka može ubrzati upalne procese. „Pluća se lakše upale i postaju podložnija infekcijama", objašnjava liječnica.

Što bismo trebali raditi tijekom vrućina, a što izbjegavati?

Claudia Traidl-Hoffmann smatra da ljudi počinju razmišljati o posljedicama vrućine tek kada ona već nastupi – kada se željezničke tračnice deformiraju, asfalt puca, a hitne službe rade bez predaha. Zato svojim pacijentima savjetuje da se za ljetne vrućine pripremaju već u siječnju. To podrazumijeva razgovor s liječnikom o mogućoj prilagodbi doze lijekova.

Budući da vrućina ubrzava upalne procese, alergije bi trebalo na vrijeme liječiti specifičnom imunoterapijom. I atopijski dermatitis pogoršava se zbog visokih temperatura, pa ga treba držati pod kontrolom prije početka toplog razdoblja. „Svaka kronična bolest treba biti stabilizirana prije nego što nastupe vrućine", kaže liječnica.

Kada vrućine već nastupe, preporučuje piti mnogo vode, jesti laganu hranu biljnog podrijetla te izbjegavati cigarete i alkohol. Dovoljno sna omogućuje organizmu da se, barem djelomično, oporavi od toplinskog stresa tijekom dana.

Hoćemo li se svi s vremenom naviknuti na vrućinu?

Upravo tu leži jedan od najvećih problema. Budući da mnogi ljudi zbog vrućine loše spavaju, organizam mnogo brže dolazi do takozvane dekompenzacije – stanja u kojem više nije sposoban nadoknaditi poremećaje i održati normalno funkcioniranje.

Koliko će netko moći podnijeti i nadoknaditi posljedice vrućine ovisi o njegovoj osjetljivosti. Claudia Traidl-Hoffmann to objašnjava primjerom bačve: kod starijih osoba, kroničnih bolesnika i onih koji uzimaju lijekove „bačva" se tijekom toplinskog vala mnogo brže prepuni.

Mladi, fizički aktivni ljudi i oni koji su navikli na visoke temperature imaju veću otpornost, ali i ona ima svoje granice. „Ovako eksponencijalan porast broja iznimno toplih dana i ovako brze klimatske promjene nisu nešto čemu se ni ekosustavi ni ljudi mogu dovoljno brzo prilagoditi", zaključuje Claudia Traidl-Hoffmann.