Gehard Müllner je voditelj udruge "Pänz im Veedel“, što bi u slobodnom prijevodu značilo "djeca u kvartu“. U toj su udruzi angažirani mnogi crkveni socijalni radnici i odgajatelji koji rade s djecom iz takozvanih "socijalnih žarišta“, kako u Njemačkoj zovu kvartove s mnogobrojnim strancima ili siromašnima. Müllner iz iskustva zna da djeca iz tih kvartova često nemaju ručak, nego od svojih roditelja dobiju euro i pol kako bi si u sljedećoj trgovini kupili slatkiše ili čips.

Ručak za djecu u kvartu

Udruga "Pänz im Veedel“ stoga se zalaže da djeca dobiju po jedan kvalitetan obrok dnevno, ali i istovremeno da roditelji ne moraju platiti cijeli iznos od propisanih 30 eura nego samo polovicu iznosa. Oni koji nemaju ni toliko mogu i besplatno jesti, naglašava Müllner. Takav rad dobro dođe upravo majci kao što je Aische Bastürk (ime promijenjeno) čija se djeca Jasmin i Dennis hrane u prostorijama ove udruge. Ova kurdska domaćica već je dugo vremena nezaposlena i mora preživjeti s mjesečno 600 eura naknade od centra za nezaposlene te 500 eura kojih zaradi njezin suprug radeći kao konobar u jednoj turskoj zalogajnici. "Često puta sam plakala kod gospodina Müllnera. I pomogao mi je. Svojoj djeci ništa ne mogu priuštiti, niti otići u kino. Sve je skupo, imamo toliko dugova i sve što imamo ide na otplaćivanje“, kaže Bastürk.

Otkaz zbog božićnice

Kod Aische Bastürk sve je počelo kad je prije Božića dobila otkaz u prodavaonici u kojoj je radila kao blagajnica. Vlasnik supermarketa je želio izbjeći plaćanje božićnice i tako je ostala bez posla. Dodaje kako nije problem samo u tome što se djeca više ne ishranjuju kvalitetno, već je i njihovo daljnje školovanje postalo upitno: "Za 40 eura sam morala kupiti školske knjige za moju kćerku. Pored toga su joj potrebni razni materijali poput udžbenika, pribora za crtanje i brzo se nakupilo 80 eura. Pa još knjige za sina - na kraju sam potrošila 100 eura.“

1,9 milijuna djece siromašni

No, s ovakvom situacijom u Njemačkoj nisu suočeni samo stranci odnosno migranti, kako ih se službeno naziva, nego i Nijemci starosjedioci. Od siromaštva je u Njemačkoj pogođeno 1,9 milijuna djece. Do te brojke je došao Christoph Butterwegge, profesor na kölnskom sveučilištu, koji znanstveno istražuje siromaštvo u Njemačkoj. Ta djeca žive u domaćinstvima koja pretežito ovise o državnim donacijama. Odrasli mjesečno dobivaju 347 eura dok djeca do 15. godine moraju živjeti od 208 eura mjesečno. "1,9 milijuna od ukupno 11,4 milijuna djece ispod 15 godina“, naglašava Butterwegge. A u nekim regijama Njemačke posebice na području bivše istočne Njemačke, ta brojka zna biti i veća. U Görltizu primjerice, gradu koji graniči s Poljskom, čak 44,1 posto djece mora živjeti od toliko malenog iznosa.

Siromasi u bogatoj zemlji

Za neke dodatne radosti nema prostora. Aische Bastürk se prisjeća kako nije mogla ni napraviti proslavu za jedanaesti rođendan svoje kćerke Jasmine. "18. kolovoza je imala rođendan. Nisam joj mogla organizirati slavlje. To me je rastužilo i upitala sam se: Kako ćeš to objasniti svojoj kćerki? Uzela sam je na stranu i s njom porazgovarala kao s odraslom ženom. Rekla sam da joj mogu pokloniti samo jedan kolač, a ona me je zagrlila i odgovorila: Mama, meni je drago da si tu, to je moje rođendansko slavlje.“

Po Butterweggeu je za djecu u jednoj imućnoj državi vrlo problematično suočiti se s činjenicom siromaštva. U atmosferi u kojoj uvijek vlada želja za najnovijim mobilnim uređajem, mladi čovjek ovisi o tome može li si priuštiti tako nešto ili ne, ističe Butterwegge. No, djeca Aishe Bastürk znaju što je to siromaštvo. "Oni točno znaju sam nezaposlena i da nemamo dovoljno novca. Nije im lako, ali su snažna djeca. Snalaze se“, kaže Bastürk.