Ako nas je Istočna Europa mogla nešto naučiti o populizmu, onda - da demokracija ne znači obavezno i postojanje pravne države. Demokracija može biti upotrijebljena protiv pravnog poretka nametanjem volje i emocija većini. Rezultat je iliberalna demokracija Viktora Orbana, neka vrsta novog boljševizma.

U marksističko-lenjinističkoj tradiciji, zakon nije imao vlastitu realnost. To je bio prerušen instrument vladanja. Nijansiranost sudstva je bila prepreka za visoke ciljeve Komunističke partije, a omiljeni motiv režimskih satiričara je bio birokrat sa štitnicima na rukavima koji se kruto drži svojih idiotskih klauzula i paragrafa.

Naravno da je medijima totalitarnih režima lako manipulirati mišljenjem većine; oni su se već prije potrudili oko razvoja mogućnosti propagande.

Ali, dug život komunizma nije moguće razumjeti ako se ne uzme u obzir da je on bio vrlo omiljen u velikom dijelu naroda. Polako se uspostavljala vjera u svemoć političke volje. Ključ je bio u brzini. Čim se spora mašina pravosuđa sa sucima, sudovima i procesima ukloni, sve se može obaviti bez mnogo okolišanja. Pojam "telefonska pravda" sve objašnjava: jedan poziv i - problem je riješen. Socijalni stanovi? Oduzmite zemlju vlasnicima. Ogorčenje zbog kriminalnih radnji? Osumnjičeni je jednostavno ustrijeljen.

Populizam se danas hrani istom iritiranošću nas, građana, tromošću institucija. Nevoljena birokracija EU-a je zamijenila bezdušnu socijalističku birokraciju. Što se društveni život više ubrzava, to je manje strpljenja za zastarjela suđenja, jer mi želimo da političari srede stvari odmah, ako je moguće - uživo na televiziji.

Zakoni koji se stalno mijenjaju

Slučaj Rumunjske je najekstremniji. Ta država je uvela neku vrstu zakona o izvanrednom stanju kada je riječ o suzbijanju korupcije, i to su mnogi građani oduševljeno prihvatili. A onda, povratkom bivših komunista na vlast, došlo je do zaokreta koji je, pak, obradovao neke druge grupe, zabrinute zbog sve veće vladavine samovolje.

U Bugarskoj je samo 2018. jedan trust mozgova nabrojao oko 1.000 korekcija zakona, a donijeto je 77 potpuno novih zakona. Takve promjene su u suprotnosti sa snagama pravosuđa koje su u biti konzervativne. One podilaze raspoloženju ulice. Na svake veće prosvjede se odgovara promjenama zakona, i tako se nastoji smiriti nezadovoljstvo građana. Ali, ono se ne može smiriti i stalno nove sudske odluke dovode do stalno novih prosvjeda.

Mađarski i poljski populisti su došli na vlast kao predvodnici otvorenog protesta protiv državnopravnog poretka EU-a. To nije smanjilo njihovu popularnost, naprotiv, dalo im je herojsku auru. Pravo je ponovo demistificirano kao instrument vladavine, ali ovaj put ne one buržoaske, nego one koju sprovode izrabljivači sa Zapada.

To se odnosi na svaku regulaciju - počinje već legendarnim bananama a završava pokušajima da se okonča eksploatacija sezonskih radnika koju nacionalisti smatraju strategijom zapadnih protiv istočnoevropskih poduzeća.

Pravo tu više nije prostor za konsenzus i pomirenje, već fronta gdje nema zajedničkih obilježja između "nas" i "njih".

Svjetska tendencija

Populisti u čitavom svijetu idu istim putem, i bez marksističko-lenjinističkog naslijeđa. U Turskoj, Erdogan je uhapsio više sudaca i optužio ih da održavaju veze s pokretom Fetulaha Güllena kojeg smatra teroristom. U Italiji Salvini priča sve najgore o sporazumu o budžetu euro zone. U SAD Trump načelno smatra sve međunarodne ugovore za nešto bez čega se može.

Borba protiv takvih tendencija je izgleda teža nego ranije, utoliko više što pravna država među masama nikad nije bila posebno omiljena a dugi sudski procesi nisu interesantni za medije željne senzacija.

Ivajlo Dičev je bugarski kulturni antropolog i trenutno je gost profesor na Sveučilištu u Regensburgu.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android