Kako je globalni svijet postajao kompleksniji, sve je bilo teže podržavati tiraniju specijalističkih znanja. Uzmimo EU. Samo mali broj građana može prepoznati suptilne putove njene mašinerije, prepletanje nacionalnog i političkog, lobiranja i veza. Konfuzija i gnjev su proizveli fantastičnu figuru eurobirokrata koji je zaokupljen mjerenjem zakrivljenosti krastavaca. Bez odgovornosti prema bilo kome, on komplicira stvari, izvrće zakone, žonglira pojmovima kako bi zbunio poštene građane. Rješenje populista je uvijek najjednostavnije: otarasite se ovih parazita. Salvinijeva „Europa zdravog razuma" izgleda kao obećanje da će kompleksnost modernog života biti svedena na razinu svakodnevnih mudrosti.

Naravno da bi demokratski izabrani političari trebali biti ljudi poput nas; stručnjaci su ljudi koji bi im trebali pomagati. No, granica između politike i vještačenja je postala mutna. Političari i stručnjaci idu u iste škole, govore isti jezik, imaju isti privilegirani stil života. Prije 50 godina je u nacionalnim parlamentima vladala mnogo veća socijalna mješavina; danas zastupnici u pravilu imaju diplome prestižnih sveučilišta. Baš kao i vrhunski stručnjaci. Na političare i stručnjake se sve više gleda kao na dio iste arogantne gomile. S druge strane nastaje drugi amalgam koji povezuje običnog čovjeka i populističkog političara. Obojica su topli i autentični.

Povjerenja u društvene mreže

Uspon amatera je počeo u medijima, gdje je digitalni zaokret omogućio ljudima komentiranje, blogiranje, prosljeđivanje, dijeljenje, ocjenjivanje, postavljanje sadržaja. Tehnologija WWW-a 2.0 je omogućila interakciju s profesionalnim novinarstvom; neočekivano je stvorila novi kapacitet za proizvodnju sadržaja bez kontrolora koji bi ih provjerili. Povjerenje se iz institucionalnih medija preselilo na društvene mreže na kojima je Vaš „prijatelj" odjednom rame uz rame s „Guardianom".

Zar nismo bili inspirirani „zviždačima" koji su uspjeli zaobići cenzuru u Kini ili Egiptu? Ispostavilo se da se njihove destruktivne aktivnosti ne zaustavljaju na granicama diktatura. Tako se nalazimo u svijetu u kojem Mađari vjeruju da im Soros šalje migrante, a Bugari da je „gender" demon koji će promijeniti spol njihove djece, dok Francuzi pale automobile iz protesta zbog Macronovog plana da proda Alsace Nijemcima.

Revolt protiv stručnjaka (Stephen Hawking) prelazi novinarstvo. Istraživački amateri s aplikacijama za pametne telefone vrše spektralne analize plamenova uWorld Trade centru u New Yorkukako bi dokazali da je vlada prije toga postavila eksploziv u zgrade. Drugi proučavaju afričku demografiju ili čitaju izvode iz medicinskih članaka kako bi demistificirali štetno djelovanje cjepiva. Na Balkanu se amateri bore protiv profesionalnih povjesničara koji su namjerno sakrili neke mračne činjenice (uvijek dostupne na internetu) koje dokazuju slavu nacije.

Dubravka Ugrešić to zove karaoke-kulturom, kulturom gostiju koji pjevaju falš i uz pratnju muzičkog playbecka da bi došli do 15-minutne slave. Ali, današnje karaoke nisu tako spontane kao što izgleda. Muziku naručuju populistički političari a njihov cilj je da pokrenu (digitalne) mase protiv odvratnih elita. Nadam se da intelektualce neće slati u koncentracijske logore kao što su to u svoje vrijeme činili komunisti; postat će jednostavno zastarjeli, prepreka za revolucionaran zdrav razum koji ujedinjuje čelnike i njihove sljedbenike.

Vulgarni jezik, naivna pojednostavljenja

„Ljudima iz ove zemlje je dosta stručnjaka", rekao je Michael Gove, samouki ministar pravde i vodeći „brexitovac". Trump, Orban , Erdogan, stalno napadaju stručni tisak. Mrze zamarajuće pravosuđe. Preskaču savjetnike, upravne odbore, neovisne agencije ili nevladine organizacije; svojim opsesivnim twitanjem, arhipopulist Trump komunicira direktno s dušom nacije.

Obrtanje ideoloških pozicija koje obično kritiziraju stručnjaci, stvara emocionalnu povezanost s običnim ljudima koji u svakodnevici ne vide stalno prisustvo dosljednosti. Sjeća li se neko da je Liga za sjever ranije bila secesionistička stranka i da je njezin šef Bossi rekao da mu je muka od talijanske zastave? Da je Le Pen htjela izlazak iz zone eura i NATO-a? Novi populisti osvajaju srca ljudi vulgarnim jezikom, naivnim pojednostavljenjima i nepristojnim humorom. Ono što mi upada u oči kada je riječ o video-snimku s Ibize, na kojem je Strache spreman prodati svoju zemlju, jest grub, ležeran način na koji on to radi. Bugarski ekstremni desničarski političar Siderov je izbor svog konkurenta Đambaskog prokomentirao tvrdnjom da je ovaj homoseksualac. Njegovu publiku to kao da zabavlja.

Umjesto da se pokušaju oduprijeti novom ustanku mase, populisti nastoje preuzeti vodstvo, i da pojačaju negativno raspoloženje protiv elite, a univerzalističkim principima znanja i pravde oponiraju lokalnim ponosom i suverenitetom. Oni znaju da, kada se jednom otarase stručnjaka, da će biti mnogo manje kontrole njihovih mutnih aktivnosti. Da, građani bi ih mogli držati u šahu, ali njima kao da se dopada njihovo karaoke-pjevanje.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android