Tri duga desetljeća je Moldavija zemlja u kojoj se daje časna pionirska riječ da će konačno biti reformi, dok istovremeno korupcija obara sve rekorde. Sve se na jednom mjestu skupilo 2014. godine u takozvanoj „milijardskoj pljački“.

Pod navodno reformskom, proeuropskom vladom, tada je mreža političara i mutnih biznismena ukrala milijardu dolara iz tri moldavske banke uz pomoć pravosuđa. Veći dio novca nestao je netragom, a glavni akteri još su na slobodi.

Zato su mnogi u Kišinjevu skeptični kada čuju riječ „reforme“, premda je sadašnja predsjednica Maja Sandu u prvoj godini mandata nagovijestila da bi ona mogla biti drugačija. Zajedno s premijerkom Natalijom Gavrilitom, koja je na vlasti od početka kolovoza, moldavske vlasti su se već bacile na posao.

Pobjeda Stranke akcije i solidarnosti (PAS), koju je prije šest godina osnovala Sandu, prva je pobjeda apsolutnom većinom za proeuropske snage u povijesti ove zemlje. Tako je šansu za pokretanjem promjena dobila i Gavrilita, inače ekonomistica i stručnjakinja za javnu upravu.

U Moldaviji takve stvari lako skliznu u domenu geopolitiku. Malena republika je tri već tri desetljeća samostalna, ali isto toliko traje ruska okupacija Pridnjestrovlja, moldavske regije koja je proglasila neovisnost. Tamo se nalazi još uvijek popriličan arsenal naoružanja iz sovjetskih vremena, tamo su ruski vojnici, a to je područje i svojevrsno čvorište za pranje novca iz Rusije.

Brzo, ali sporno

Sve je počelo u rujnu, kada je Vlada krenula u reformu pravosuđa. Ideja je etabliranje neovisne kontrole rada državnog tužitelja koji bi mogao biti smijenjen u slučaju „nedovoljnog zalaganja“. Promijenjen je način na koji se imenuju suci, sve do Vrhovnog suda. Uvedene su i mjere za suzbijanje pranja novca.

„Povjerenje u pravosuđe u našoj zemlji je ekstremno nisko“, kaže nam Julijan Rusu, državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa. „To doprinosi iseljavanju ljudi, tjera investitore i, na koncu, ugrožava postojanje države."

Kaže, stvar je počela, ali ono glavno tek predstoji – provjera imovine osam tisuća sudaca i tužitelja, kao i njihovih obitelji.

Rusu je za DW govorio u Berlinu, gde je Društvo za jugoistočnu Europu organiziralo okrugli stol o početku reformi u Moldaviji. Proruski socijalisti u Moldaviji se protive reformama, ali nisu usamljeni u tome. I mnogi neovisni stručnjaci kritiziraju revnost s kojom nove vlasti kreću u taj posao.

Politolog Dionis Cenusa, koji radi i za moldavski think-tank Expert Group, kaže da se prije donošenja novih zakona trebalo pričekati na procjene Venecijanske komisije Vijeća Europe. Tako bi, smatra on, reforme dobile i dodatni legitimitet: „Ponekad se može steći dojam da novi vlastodršci postupaju prema motu po kojem su pravila i procedure luksuz za neka bolja vremena."

Početkom listopada je uhićen državni tužitelj Aleksandr Stoianoglo, pod sumnjom da blokira istrage slučajeva korupcije. Cenusa kaže da je tužitelj sporna figura, ali da je „vrlo upitan način na koji je brzinski smijenjen, a protiv njega podignuta optužnica". Ovaj politolog od vlade zahtijeva strogo poštivanje načela pravne države.

Plina će biti – ili ipak ne?

Kao da Moldaviji, najsiromašnijoj europskoj zemlji, nije dosta turbulencija, ta se zemlja proteklih tjedana našla i u teškoj energetskoj krizi. Ruski Gazprom je najavio da će, nakon što istekne trenutno važeći ugovor, Moldaviji nastaviti isporučivati plin, ali samo po tržišnoj cijeni.

Do kraja rujna je Moldavija plaćala 150 dolara za tisuću kubika, nakon toga je cijena narasla na 800 dolara po kubičnom metru, to je cijena koju Moldavija ne može platiti.

Nije to bio prvi put da Rusija zavrće ventil kada joj politički zapleti u Moldaviji ne idu na ruku. I ovog puta analitičari vide politiku u igri, što Kremlj demantira. Plinska kriza se događa nakon što je Moldavija proteklih mjeseci znatno intenzivirala odnose s Europskom unijom, nakon što ta zemlja jasno demonstrira ambicije oko europskih integracija – a to se Moskvi očito ne sviđa. U Rusiji se otvoreno kritizira i istupe predsjednice Sandu koja je kritizirala aneksiju Krima.

Vlada u Kišinjevu i Gazprom su koncem listopada ipak sklopili novi ugovor, po cijeni od 400 dolara za tisuću kubika plina. Istovremeno s postizanjem tog dogovora retorika moldavske predsjednice i vlade te zemlje prema Kremlju odjednom više nije zvučala tako samouvjereno kao ranije. Promatrači čak kažu da geste članova moldavske vlade u Moskvi odjednom djeluju podanički i ponizno.

Igor Munteanu, docent na moldavskoj Akademiji za ekonomske studije i nekadašnji veleposlanik u Washingtonu, prebacuje vlastima u Kišinjevu da su predugo oklijevale, odnosno da se prekasno počelo pregovarati s Gazpromom. „To se može nazvati neprofesionalnim, ignorantskim ili glupim", navodi on za DW.

Munteanu ipak ima razumijevanja za nešto suzdržaniji kurs moldavskih vlasti prema Moskvi. Tijekom teških reformi kod kuće ne treba im još jedna otvorena front na vanjskopolitičkom planu, smatra on.

Tako je to i izgledalo prošli tjedan. Nakon što je Gazprom zaprijetio da će obustaviti isporuke plina ako Moldavija odmah ne plati dug za listopad i studeni, vlada je po hitnom postupku transferirala novac u Rusiju.

Na pitanje o tome je li se pritom radilo o ultimatumu pred kojim je poklekla, premijerka Gavrilita je reporteru DW-a odgovorila: „Ostavljam stručnjacima da to procijene, mi kao vlada ne bi trebali govoriti o ucjeni." I još je dodala: „Trebamo demonstrirati pragmatičnost i nastaviti voditi pragmatičnu politiku u odnosima s Rusijom."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu