Čitav niz njemačkih medija je izvijestilo kako je takozvana Tursko-islamska unija vjerskih ustanova (Diyanet İşleri Türk İslam Birliği, DITIB) hodže u svim džamijama u Njemačkoj pozvala na molitvu za uspješnu vojnu ofanzivu turske vojske u Siriji. U svakom slučaju čitav niz hodža se odazvao pozivu pa tako jedan hodža iz Baden Württemberga na socijalnoj mreži najavljuje kako će moliti da „naša slavna vojska i herojski vojnici budu pobjednici."

DITIB doduše ima sjedište u Kölnu, ali nedvojbeno prima novac i naloge od Diyanet, turske državne ustanove za vjerska pitanja. Ipak, iz te institucije odlučno odbijaju tvrdnju da su naredili svim hodžama molitvu za pobjedu Turske. Koje molitve će biti izgovorene, to ovisi o svakom hodži, piše u priopćenju DITIB-a – ali u njemu nema niti slova kojem bi se ogradilo od takvih ratobornih poziva.

Seyran Ateş bi začudilo kada bi DITIB pisao išta drugo, makar je i ona uvjerena da je takva smjernica poslana. Ova pravnica je bivša članica Njemačke islamske konferencije i upozorava da je već i činjenica da je državni predsjednik Turske preko svog državnog vjerskog ureda "komunicira o ovom ratu na religioznoj razini, dakle da zato koristi džamije je po mom mišljenju skandal.”

„Pa molite i za njemačke vojnike"

Jer da je nekakav nalog za „slavnu pobjedu" poslan, svjedoči i turski političar Mustafa Yeneroğlu svojom izjavom za postaju Deutschlandfunk. On tamo kaže kako se „ne moli za rat, nego za život turskih vojnika i njihovih saveznika i za sigurnost države, a to je najrazumljivije što može biti." Ovaj pripadnik Erdoganove stranke AKP upozorava da je i osobno u Njemačkoj vidio kako se u kršćanskim crkvama „moli za zaštitu i za spokoj poginulih njemačkih vojnika."

Već i takvo objašnjenje nije samo za Seyrana Ateşa, osnivačice jedne liberalne muslimanske zajednice u Berlinu još jedan skandal: „To ima sasvim druge konotacije kad se ljude kao vjernike poziva da sudjeluju u ratu koji je već odavno bio pripreman. A to želi i prikriti stvari koje se događaju u samoj zemlji."

Osim toga, kako se uopće može usporediti molitva za njemačke vojnike u njemačkim crkvama sa molitvom za turski pohod u džamijama na području Njemačke? I onda povrh svega da hodže vjerne Ankari pozivaju na pobjedu nad drugim muslimanima kao što su Kurdi – opet, u stranoj državi u kojoj žive i Turci i Kurdi?

Tu mogu biti samo njemački muslimani

Bernd Ridwan Bauknecht, muslimanski vjeroučitelj u Njemačkoj za DW kaže kako „ne može vjerovati" da je turski predsjednik naredio takvu molitvu po njemačkim džamijama i želi da se ova rasprava koja je „postala histerična" vrati činjeničnim osnovama. Ali i priznaje da je moguće da je pokoji hodža pozvao na takvu molitvu: „Ja to osuđujem, ali istovremeno pozivam da se uživite u osjećaje mnogih turskih građana."

Podsjeća kako je u prošlim godinama bilo „mnogo napada terorista 'IS-a' i kurdskog PKK-a na tlu Turske". „Mnogi ljudi se osjećaju ugroženo i zato se obrana državnih granica gleda sasvim drugim očima", kaže Ridwan Bauknekcht. Ali i priznaje: „U Njemačkoj se može raditi samo o njemačkim muslimanima – i samo o njima." Zato se i ta organizacija DITIB mora javno i vjerodostojno odreći bilo kakvog utjecaja Ankare i turskog ureda Diyanet.

Ali realnost izgleda drugačije: uvijek iznova se čuje kako DITIB preko džamija nad kojima ima nadzor provodi politiku Ankare, bilo da je riječ o utjecaju na ishod referenduma kojim je Erdogan prigrlio još veće ovlasti, bilo da je riječ čak o dojavljivanju „nepouzdanih elemenata" među Turcima koji žive u Njemačkoj nadležnim institucijama u Turskoj – što je pobudilo pažnju čak i ovdašnje Službe za zaštitu ustavnog poretka.

Napad je (jedina) obrana

No takve kritike nailaze na gluhe uši i u toj organizaciji sa sjedištem u Njemačkoj, a još više u samoj Ankari. Turski političar Mustafa Yeneroğlu, također pripadnik stranke AKP umjesto promjene takvog ponašanja na području strane države optužuje Njemačku kako se bavi „krivim stvarima". Njemačke službe bi se prije trebale baviti napadima na džamije u Njemačkoj – i nedavno su razbijeni prozori i umrljane fasade džamija u Mindenu i Leipzigu, a uvijek iznova dolazi i do sukoba Turaka i Kurda u Njemačkoj: „Oko toga bi ste se trebali uzbuđivati. Da mnogi pripadnici PKK-a napadaju džamije i stalno uznemiravaju turske muslimane na njemačkim ulicama, bez da se javnost uopće na to obazire."

Njemačka javnost se doista ne obazire iz jednostavnog razloga što takvih incidenata gdje bi onda Kurdi i PKK bili krivci jednostavno nema toliko koliko tvrdi turski političar. Isto tako, velike prosvjede Kurda ove subote (27.1.) u Kölnu protiv turske intervencije u Siriji je raspustila sama njemačka policija jer su prosvjednici isticali oznake zabranjene organizacije PKK i njenog vođe Abdulaha Öcalana.

Nisu svi muslimani Turci

Ali isto tako, njemačkoj javnosti nije jasno niti da su Turci, kao doduše najbrojnija muslimanska skupina u ovoj zemlji, potpuno preuzeli ulogu tumača te vjere u Njemačkoj i da muslimani drugih zemalja nemaju drugog izbora nego odlaziti u „turske" džamije u Njemačkoj – ili često još gore, one koje su podignute novcem Saudijske Arabije.

Seyran Ateş i u prosvjedima ovog turskog političara vidi tipičnu „ulogu žrtve" i da doista postoje napadi na džamije i na domove za izbjeglice koji su u pravilu muslimani – makar ne i Turci. „Svega toga ima, ali gospodin Yeneroğlu rado previđa što se dešava u džamijama pod nadzorom DITIB-a gdje se propovijeda mržnja i nipošto se ne provodi politika koja bi poticala integraciju."

Zato ona traži promjenu odnosa prema toj organizaciji: „Smatram skandalom da njemačka politika DITIB još uvijek u potpunosti prihvaća kao suradnika i sugovornika", makar je jasno da im novac stiže iz Turske i da provode politiku Erdogana. „To miješanje i poučavanje njemačke politike više nije prihvatljivo za javnost", smatra ova pravnica.