Kada francuski predsjednik ovih dana daje izjave o svom odnosu s njemačkom kancelarkom, onda često govori o "prijateljskoj napetosti". Drugim riječima: francusko-njemačko prijateljstvo trenutno nije baš najbolje. Ova ocjena na godišnjicu Hollandeovog stupanja na vlast nije iznenađenje. A ipak je moglo sve biti i drugačije. Nakon impulzivnog i naglog Nicolasa Sarkozyja, s Françoisom Hollandeom je u Elizejsku palaču došao čovjek koji politički djeluje pragmatično i trezveno kao i njemačka kancelarka Merkel. I unatoč tome ovo dvoje političara nisu se do sada uspjeli naći na jednakoj valnoj dužini - iako su od početka godine na ti.

Hollande je za smjenu u Berlinu

Razloga za "probleme u vezi" između Hollande i Merkel ima puno. Već je i predizborna kampanja francuskog predsjednika bila pod nesretnom zvijezdom: Merkel se otvoreno zalagala za reizbor Sarkozyja, što joj Hollande očito još nije oprostio. On sada, naime, demonstrativno daje podršku SPD-ovom kancelarskom kandidatu Peeru Steinbrücku i izjašnjava se za smjenu vlasti u Berlinu. Mnogo važniji od ovog problematičnog početka osobnog odnosa između Hollande i Merkel je razvoj odnosa snaga dviju država. Francuska je gospodarski, a time i politički, znatno oslabljena, dok njemački utjecaj u Europi stalno raste.

Mnogi u redovima francuskih socijalista za krizu u Europi krivim smatraju kurs štednje koji je nametnula Njemačka. Njemačka kancelarka doista uvijek koči političke inicijative Hollandea - bilo da se radi o zajedničkim jamstvima za dugove u Europi ili o novoj ulozi Europske središnje banke.

Berlin razočaran Hollandeom

Jedno je sigurno: Angela Merkel trenutno ne želi ni zajednička jamstva niti Europsku središnju banku s političkom moći niti kratkoročne programe za poticaj investicija. Ona je uvjerena da se najvažniji politički partner Berlina može ponovno osoviti na noge jednom korjenitom strukturnom reformom - reformom kakvu je u Njemačkoj pod imenom Agenda 2010 proveo njezin prethodnik Gerhard Schröder. Nije se samo Angela Merkel nadala da će pragmatični francuski socijalist koji pripada desnom krilu svoje stranke imati hrabrosti prihvatiti se te teške zadaće - to su priželjkivali i mnogi gospodarski stručnjaci i u Francuskoj i u Njemačkoj.

Godinu dana nakon što je Hollande uselio u Elizejsku palaču čini se, međutim, da on nije sposoban za neki veliki podvig. On provodi sitne reformice - a ništa drugo ne čini ni Angela Merkel - koje priprema uz društveni konsenzus. Među njima su i neosporno dobri koraci poput razbijanja zahrđale strukture tržišta rada. Ali Nijemcima je sve to presporo. Socijalistička vlada je, žali se čelni kandidat njemačkog FDP-a Rainer Brüderle, srozala Francusku na niske gospodarske grane. On time izgovara ono što puno političara u Berlinu misli - samo ne formulira tako direktno.

Pritisak iz vlastite stranke

Kancelarka i njezini ministri su uglavnom suzdržani u kritici francuskog vodstva. Politički manevarski prostor je s obzirom na velike ovlasti koje francuskom predsjedniku daje Ustav i tako sveden na minimum. Godinu dana nakon dolaska na vlast Hollandeova popularnost u anketama je niža nego kod ijednog njegovog prethodnika. Francuzi ga smatraju oklijevalom bez autoriteta a njegovu politiku neodlučnom i kontradiktornom. To se vidi i po medijima koji se izruguju s Hollandeom nazivajući ga "Monsieur faible" ("Gospodin slabić") naglašavajući istovremeno vodeću ulogu njemačke kancelarke u Europi. Time raste pritisak na Hollandea - prije svega iz redova njegove vlastite stranke - da počne pokazivati rezultate i da se izbori za promjenu politike u Francuskoj i Europi.

Nema naznaka o zatopljenju odnosa

Da je u Europi "bonaca", sva ova francusko-njemačka razilaženja u mišljenjima bi mogla biti prevladana - ali u olujnim vremena krize eura oni izrastaju u prijepore. Čak i na radnoj razini, kako je nedavno izvijestio Frankfurter Allgemeine Zeigung, više se ništa ne događa između kancelarskog ureda i Elizejske palače. Pritom je njemačko-francusko jedinstvo preduvjet da se u Europi nešto može pokrenuti. Strah od dugoročno slabe Francuske je, osim toga, i u drugim europskim prijestolnicama velik. To znaju i Merkel i Hollande pa su se početkom godine dogovorili da će svojim partnerima u Uniji predstaviti do kraja lipnja zajednički dokument o daljnjoj integraciji Europske unije. To bi mogla biti velika šansa, utoliko više što je Angela Merkel puno manje sklona jedinstvenim metodama za EU nego što su to bili njezini prethodnici i jer se zalaže za Europu s jakim nacionalnim državama kakvu je Francuska oduvijek preferirala. Taj zajednički dokument će na kraju, međutim, kako se šuška, biti prilično tanak. Za očekivati je da će njemačko-francuski motor neće proraditi još neko vrijeme - barem do njemačkih saveznih izbora koji će se održati najesen.