Ovo nije običan most – most na Ibru u podijeljenoj Kosovskoj Mitrovici. Umjesto da povezuje, on još uvijek dijeli četiri općine u kojima većinsko stanovništvo čine Srbi (sjeverni dio Kosovske Mitrovice, Zvečan, Zubin Potok i Leposavić, s oko 40.000 Srba) od ostatka zemlje. Most više puta dnevno prelijeće helikopter KFOR-a. S obje strane mosta su snage sigurnosti: kosovska policija na južnoj strani i međunarodni KFOR – na sjevernoj. „Na sjevernoj strani mosta počinje Srbija", kaže jedan Albanac koji preporučuje „oprez".

Od rata na Kosovu 1999. ovaj most je simbol podjele između Srba na sjeveru i Albanaca u preostalom dijelu zemlje. No i tu se nešto radi. U ožujku 2013. bivši premijeri Srbije i Kosova Ivica Dačić i Hashim Thaci su u Bruxellesu potpisali Sporazum o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. Nekoliko mjeseci kasnije, i na sjeveru zemlje su održani prvi lokalni izbori po kosovskim zakonima. A u kolovozu 2013. Priština i Beograd su dogovorili otvaranje mosta. Trenutno most izgleda kao pravo gradilište i može ga se prijeći samo pješice. No, svima je najvažnije to što na čitavom sjeveru Kosova već dugo više nema oružanih incidenata.

Integrirani policajci

„Situacija je mirna i pod kontrolom", kaže za DW Željko Bojić, regionalni zapovjednik kosovske policije na sjeveru zemlje. Već mjesecima tu nije bilo međuetničkih incidenata, ako se izuzmu dogovorene tuče između srpskih i albanskih nogometnih huligana. U Bruxellesu su do sada postignuta 33 dogovora o tehničkim pitanjima između Srbije i Kosova. Implementacija vrlo sporo napreduje, jer svaka strana pokušava provesti u djelo samo one dijelove sporazuma koji njoj odgovaraju. Jedan od dogovora koji su uspješno provedeni je integracija Srba u kosovsku policiju. Trenutno je više od 280 srpskih policajaca iz takozvanih „srpskih paralelnih struktura" integrirano u zajedničku policiju. „To je išlo bez problema, a ni s integriranim srpskim policajcima nemamo nikakve probleme", kaže Besim Hoti, zamjenik zapovjednika regionalne policije.

I pored toga, proces integracije Srba u kosovske institucije je još na početku. Tako, na primjer, sve liječnike i nastavnike još uvijek plaća Srbija. Postoje i velike političke razlike, jer Srbija još uvijek smatra Kosovo dijelom Srbije. Kosovo se 2008. proglasilo neovisnim, i tu neovisnost je priznalo 112 zemalja. Među njima nema Srbije, Rusije, Kine, ali ni Španjolske i Grčke.

Drugi svijet

U sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice čovjek nema osjećaj da se nalazi na Kosovu. S izuzetkom policijskih uniformi, ne vide se nikakvi kosovski državni simboli. Svuda su samo manje i veće srpske zastave, srpski spomenici, izborni plakati srpskog premijera Aleksandra Vučića i ogromne slike novog američkog predsjednika Donalda Trumpa. „Čestitamo!", „Srbi su ga podržali". „Albanci su bili za Hillary Clinton" – to su samo neki od natpisa na velikim plakatima.

Ovdašnji Srbi se nadaju da će novi predsjednik SAD-a Trump vratiti Srbima Kosovo. Nekoliko tjedana poslije izbora, nastupa otrežnjenje. „Pa to je smiješno, Trump ima sasvim druge probleme. Njega mi ne zanimamo", kaže jedan stariji gospodin pred restoranom Beli dvor. Ljudi su ovdje zainteresirani za politiku i povijest. „Iz koje si ti ono bješe stanice?" „Deutsche Welle." „A da, Nijemci su nas 1999. bombardirali, ali Vučić zna s Angelom Merkel."

Preko mosta - u kupovinu

U sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice se ponekad čuje i albanski jezik. Ima Albanaca koji dolaze ovamo u kupovinu. Ovdje se plaća dinarima. Pred prodavaonicom u glavnoj ulici može se čuti poznata riječ iz 90-ih godina, kada je u bivšoj Jugoslaviji vladala najviša stopa inflacije na svijetu: „Devize, devize!" Trgovci devizama na crnom tržištu mijenjaju eure u dinare, jasno, ispod cijene.

Cijene su ovdje zaista manje nego južno od mosta. Trgovina između Kosova i Srbije nikada nije prestajala – pa ni za vrijeme rata ili u fazi najžešćih sukoba poslije njega.

„Kosovo je važno tržište za Srbiju. Ovdje možeš naći sve moguće proizvode iz Srbije", kaže Safet Gerxhaliu, predsjednik Kosovske trgovinske komore. Kosovo iz Srbije uvozi robu u vrijednosti više od 360 milijuna eura godišnje. A u nju izvozi robu u vrijednosti od samo šest milijuna.

Kad zađe sunce, nema šetanja

Administrativna granica između Srbije i Kosova nalazi se na oko 40 kilometara od mosta u Kosovskoj Mitrovici. Na ulicama je mnogo automobila bez registarskih tablica. Na putu nema srpskih barikada, kakve su se u prošlosti mogle često vidjeti. Ali dobiva se dojam da bi putovi za najkraće vrijeme mogli ponovo biti blokirani. U prošlosti je to dovodilo do nasilja. 19. rujna 2013. ovdje je ubijen litvanski vojnik Audrius Senavicius. Počinitelji nisu uhvaćeni.

Na granici sve funkcionira kako treba. Kosovski i srpski policajci i graničari „dobro surađuju", kaže jedan policajac. „Ovdje nema šverca", dodaje. Doduše, ako se „ode nekoliko stotina metara dalje od graničnog prijelaza", na „alternativnim putovima" se vidi drukčija slika. Tu se, kaže, noću kamionima i automobilima šverca raznovrsna roba. Ali tamo je bolje ne čekati mrak, preporučuje ovaj policajac.

Ne samo na granici, već i u samoj Kosovskoj Mitrovici, s postupnim gubljenjem dnevne svjetlosti, i ulice se prazne. Na mostu preko Ibra navečer gotovo nikoga nema. Dvije Albanke se, s punim vrećicama i brzim korakom, kreću sa sjevernog prema južnom kraju mosta. „Noću se bojimo, idemo odmah kući. Što je sigurno – sigurno je", kaže jedna od njih.